Prema vjerovanju, ovo je dan kada se kolje pečenica za Božić. I samo ime praznika navodi na ovaj zaključak – naime, nekada se prase ili jagnje koje će biti posluženo za praznik dva dana kasnije “tuklo” – ubijalo sekirom ili nožem, pa odatle i naziv – Tucindan.

Ovaj običaj se u regionu vjerovatno zadržao još iz paganskih, mnogobožačkih vremena, i bio je u vezi sa prinošenjem žrtve. Vremenom, crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle Božićnog posta, dugog šest nedjelja, sa mrazevima i zimom koja je u ove dane obično najjača, jaka hrana dobro dođe.

Za božićnu pečenicu se bira najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku. Životinja treba da bude bijela, bez biljega i tjelesnih nedostatka. Peče se sjutradan, na Badnji dan, a jede za Božić.

Mnogo je običaja vezanih za Tucindan. U nekim krajevima, danas domaćice počinju uređivanje kuće i spremanje hrane za Božić. Takođe, vjeruje se da se na Tucindan, ne smije davati ništa iz kuće jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog doma.

Ako imate neke dugove ili neizmirene račune, danas je pravo vrijeme da ih vratite! Tucindan je vrijeme kada se tradicionalno vraćaju dugovi da čovjek ne bi bio dužan sve do sledećeg Božića.

Na Tucindan, kažu stariji, nikako “ne valja” tući djecu, jer će cijele godine biti nevaljala i jer će im, vjeruje se, izaći čir na svakom mjestu gdje su udarena. Ako nekoga i slučajno udarite, ili se ogriješite, taj mora brzo da izgovori: “Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri”.