Međutim, ne donose se sve odluke koje utiču na naše zdravlje svjesno, budući da kopiramo ponašanje prijatelja, kolega i rođaka sa kojima se poistovjećujemo i kojima se divimo.

Nažalost, imitiramo i običaje koji su loši po naše zdravlje, kao što su pušenje ili prejedanje. 

Ovaj fenomen znači da nezarazna stanja kao što su srčane bolesti ili moždani udari mogu da izgledaju kao da se šire od osobe do osobe poput nekakve infekcije.

Možete li da se ugojite zbog prijatelja?

Ljudi koje cijenimo i sa kojima smo u redovnom kontaktu čine naše društveno okruženje.

Studija srca u Fremingemu proučava moć društvenog okruženja još od kraja četrdesetih, pomno prateći tri generacije stanovnika Fremingema, gradića u Masačusetsu.

Ovo istraživanje pokazalo je da je osoba mnogo sklonija gojaznosti ukoliko se neko u njenom okruženju takođe ugojio. Ona je sugerisala da je to 57 odsto vjerovatnije ukoliko se radi o prijatelju, 40 odsto vjerovatno ukoliko je to brat ili sestra, i 37 odsto vjerovatnije ukoliko je u pitanju supružnik.

Efekat je naglašeniji ukoliko su dvije osobe istog pola, a povezan je i sa tim koliko su snažna osjećanja pojedinca prema toj drugoj osobi.  

Na primjer, Fremingemska studija pokazala je da na težinu osobe nije uticao komšija kog je svakodnevno sretala ukoliko nisu imali blizak odnos.

U neizbalansiranim prijateljstvima, osoba koja doživljava to prijateljstvo kao važno bila je sklonija tome da se ugoji ukoliko je to učinio i njen „prijatelj", ali ne i obrnuto.

Stepen razvoda, pušenja i alkohola takođe je izgledao kao da se širi preko prijatelja i porodice. Ova otkrića su važna. Iako na nas utiče starenje i mogli bismo da budemo predodređeni za izvjesna stanja, naš rizik od dobijanja najčešćih nezaraznih bolesti značajno povećavaju određene vrste ponašanja kao što su: pušenje, ishrana, fizička aktivnost i konzumiranje alkohola.

Ova nezarazna stanja, uključujući srčane bolesti, moždani udar, dijabetes i plućne bolesti, izazivaju sedam od deset smrti globalno i skoro 90 odsto svih smrti u Velikoj Britaniji.

Emocije su zarazne

Društveno okruženje može da utiče i na naše ponašanje i raspoloženje.

Možda vas neće iznenaditi, ali na pušenje kod tinejdžera vjerovatno utiče popularnost. Kad popularni adolescenti puše, povećavaju se i ukupni nivoi pušenja, a broj ljudi koji se odvikava od cigareta opada.

Isto tako, mladi ljudi čiji su prijatelji neraspoloženi bili su skloniji tome da i sami postanu neraspoloženi i obrnuto. Ovi simptomi nisu ukazivali na kliničku depresiju, za koju se ispostavilo da se ne širi na taj način.

Ali za neraspoloženje se zna da utiče na kvalitet života tinejdžera i ponekad može da dovede do većih rizika od kliničke depresije kasnije u životu.  

Ideju da su emocije zarazne potkrepljuje kontroverzni eksperiment u tajnosti sproveden na skoro 700.000 korisnika Fejsbuka.

Eksperiment je selektivno filtrirao šta može da se vidi na korisničkom njuz fidu, koji koristi algoritam da prikaže relevantne postove Fejsbuk prijatelja.

Sprovedena su dva paralelna eksperimenta: jedan je smanjio izloženost korisnika postovima koji su iskazivali pozitivna osećanja, dok je drugi smanjio izloženost postovima sa negativnim emocijama.

Korisnici koji su se susretali sa pozitivnim postovima bili su skloniji da i sami postavljaju pozitivne postove, i obrnuto.

Ovo ukazuje na to da emocije mogu da se šire preko društvenih mreža na internetu, uprkos odsustvu lične interakcije ili signala govora tijela.

Jedna kritika upućena na račun istraživanja naših društvenih okruženja jeste da postajemo prijatelji s osobama koje već imaju slične osobine kao i mi ili su u sličnoj situaciji.

Ali mnoge studije upravo pokušavaju da objasne tu teoriju, poznatu kao društvena zaraza.

Društveni leptirići

Ukoliko imitiramo ponašanje prijatelja i porodice, kako možemo to svojstvo da iskoristimo za nešto dobro?

Suvi januar ili Veganuar, koji podstiču ljude da se odreknu alkohola ili postanu vegani, primjeri su kolektivnih napora visokog profila da se bude zdraviji.

Stoptobar, koji podstiče ljude u Engleskoj da prestanu sa pušenjem svakog oktobra, još je jedan slavan primjer grupne promjene načina života.

Inicijativa, zasnovana na širenju ponašanja preko društvenih mreža, imala je ogromnog uspjeha otkako je pokrenuta 2012. godine.

Smatra se da je dovela do više od milion pokušaja da se ostave cigarete, sugerišući da jedan jednokratni veliki kolektivni napor može efikasnije da poveća broj ljudi koji se odviknu od pušenja nego stalan niski nivo poruka tokom čitave godine.  

Iako Stoptobar predstavlja veliki uspjeh, kampanje visokog profila za zdraviji život nisu efikasne u svačijem slučaju. Tradicionalno širenje poruka za zdraviji život može da poveća nejednakosti u zdravlju, jer nije svako u situaciji da prihvati ponuđeni savjet. To često funkcioniše samo na najzdravijima, na onima kojima je zdravlje inače na prvom mjestu, imaju visoko obrazovanje, finansijska sredstva i društvenu podršku koji im omogućava da promjene način života.

Međutim, čak i na one koji nisu „samosvjesni po pitanju zdravlja" utiče ponašanje onih sa kojima su u regularnom kontaktu i do kojih im je stalo. Ukoliko želimo da unaprijedimo zdravlje čitave populacije, možda bi bilo od pomoći ciljati tzv. „društvene leptiriće".

Ovi uticajni pojedinci, koji su vezivna spona njihovih ličnih društvenih okruženja, skloniji su tome da dijele iskustva sa drugima, imaju interakciju sa mnogo ljudi i mnogi im se dive.

Dalja istraživanja kako se ponašanje širi među ljudima moglo bi da pomogne vladi i Nacionalnoj zdravstvenoj službi da urade mnogo više na povećanju zdravijeg ponašanja, smanjujući buduće patnje i smrt od nezaraznih bolesti.

Ovu analizu radila je za BBC doktorka Ojinlola Ojebode, vanredna profesorka Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Voriku.