Većina porodica koje su odlučile da kupe i presele se u ove bunkere u Južnoj Dakoti nadaju se da će borba s koronavirusom proći za nekoliko nedjelja i da će se vratiti normalnom životu. Jedna porodica, pak, spremna je da u bunkeru provede i više godina, ukoliko to bude potrebno.
Porodica Gembala je još prije par godina kupila ovo bivše vojno skladište napravljeno od betona i čelika. Na ovom nekadašnjem vojnom terenu dostupno je 575 takvih bunkera koji su se do 1967. godine koristili kao skladišta bombi i municije.
Svi bunkeri su potpuno autonomni od javne infrastrukturne mreže. Porodica Gembala ima sopstvene izvore napajanja, što solarne, što uz pomoć generatora na vjetar. Imaju dovoljno tekuće vode i trajne i konzervisane hrane koja im može potrajati najmanje dvije godine.
Majkl Gembala, građevinac iz Indijane, preselio se sa porodicom u bunker prošle nedjelje. U ekskluzivnom intervjuu za Raša tudej iz svog skloništa, pokušao je objasni svoje motive da se odluči na ovaj potez.
„Činjenica je da je ovo neobična odluka, ali naša ćerka je prije nekoliko godina doživjela stravičnu nesreću i mi kao roditelji smo shvatili da ne možemo sve da držimo pod kotrolom. Nažalost, bili smo u prilici da se uvjerimo kako život može da se iz korijena promijeni u trenutku. Pitali smo se šta je to što bismo mogli da učinima da zaštitimo svoju djecu i porodicu ukoliko se u svijetu dogodi nešto nepredviđeno. Ako ima smisla uplaćivati životno osiguranje, osigurati automobil, zašto onda ne bi imalo smisla da se neko obezbijedi i na ovaj način“, pita se Gembala.
Njegova porodica je krajem marta napustila svoj dom u Indijani i otišla u bunker, samo četiri sata prije nego što je objavljeno stanje epidemije. Za sada su svi dobro, mada se Gembalova supruga brine za baku i dedu jer je čula da je tetka koja živi sa njima oboljela od Kovida-19.
„Samo smo željeli da što bolje zaštititmo našu porodicu na bilo koji način. Nedavno nam se pridružilo i četvoro naših unuka“, kaže Megan Gembala.
Ovi bunkeri se nalaze u udaljenom selu i građeni su na terenu koji je potpuno zaštićen od poplava.
„Nalazimo se na najbezbjednijem mjestu usred nedođije. Osim toga, u ovoj državi ima samo stotinak oboljelih. Spakovali smo se za četiri sata i otišli samo par sati prije nego što su u Indijani uvedene mjere izolacije. Ostajemo ovdje dok god bude bilo potrebno. Imamo hrane za nekoliko godina“, naglašava Majkl.
Kompanija „Vivos" koja upravlja ovom lokacijom oglašava se kao „rezervni plan za čovečanstvo". Za 35.000 dolara postaje se vlasnik bunkera u obliku školjke koji svako može da uredi po svom ukusu. Za sređivanje prostora se, po nekim procjenama, potroši od 30 do 150.000 dolara.
Pojedini imaju raskošna kupatila, kompletno opremljene dnevne sobe i više spavaćih soba, a sudeći po fotografijama koje se mogu vidjeti na „Vivosovoj“ veb stranici, neki od bunkera koji posjeduju teretanu, bazen, bioskop ili bar, mogli bi se svrstati u kategoriju hotela sa četiri zvjezdice.
Majkl Gambela je građevinski preduzimač i ima svoje malo preduzeće tako da je sam mogao da sredi svoj bunker. Megan mu pomaže u vođenju posla i nastavlja sa školovanjem svoje dvoje djece, što je i do sada radila u Indijani.
Mnogi bi pomislili da je porodica Gembala, u najmanju ruku, neobična, zato što je kupila bunker, ali prema „Vivosu“, oni uošte nisu usamljeni u toj odluci, jer je prodaja u odnosu na prošlu godinu porasla za 500 odsto, a broj zainteresovanih od pojave pandemije je porastao za hiljadu odsto. U kompaniji planiraju da obezbijede nove lokacije u Njemačkoj i Aziji.
Majkl priznaje da su mnogi njegovi prijatelji bili vrlo sumnjičavi prema njegovim namjerama.
„Niko ovo nije očekivao. Upravao zbog takvih stvari smo supruga i ja na vrijeme planirali da sebi obezbijedimo sigurno sklonište. Volio bih da sada i drugi shvate da im je ovo potrebno“, dodaje Majkl.
Porodica Gembala ne optužuje ni američku vladu, niti predsjednika Trampa da nisu učinili dovoljno da zaštite svoje građane. Smatraju da bilo koji lider ne može biti odgovoran za svakog građanina ponaosob.
„Naši politički stavovi su jedna stvar, ali vlada je vlada. Mislim da ljudi pogrešno misle da će vlada svakome pomoći, ali to se neće desiti. Nijedna vlada to nije sposobna da uradi. Imali smo i uragan 'Katrinu', pa kada se vlada umiješala, nastao je još veći haos. Ljudi stvarno ne vide stvarnost onako kako bi trebalo. Jedna porodica nijednoj vladi na svijetu ne znači ništa. Postoji lažno osjećanje sigurnosti, i to ne samo u ovoj, već u svim zemljama“, vjeruje Majkl Gembala.
Komentari