Ako građani prihvate ustavne promjene, Vladimir Putin bi mogao da vlada do 2036. godine.

Postavlja se pitanje da li će Putin moći da vlada dokle želi. U osnovi – da. Po važećem pravu njegova era bi se završila 2024. Ali on ni ne pomišlja na penziju.

Ustavna promjena kojoj teži omogućila bi mu izuzetak po kojem bi vladao do 2036. Tada bi Putin imao 83 godine. Za sve ostale posle njega bi opet važila ograničenja i to veća nego dosad.

Sadašnje pravilo kaže da predsjednik može da bude izabran najviše dva puta zaredom. A pravilo posle Putina će da glasa ukupno dva puta.

Da li Putin ograničava moć predsjednika?

Rusija je već sada superprezidijalna republika. Sa novim ustavnim reformama vladalac dobija još više prostora da razvije svoju moć. Na primjer, vlada će da bude u još većoj zavisnosti od predsjednika. Predložena formulacija glasi da predsjednik smije da „vodi opšte poslove vlade“. Vlada više neće samostalno odlučivati o pravcu razvoja zemlje. Ona će na osnovu predsjednikovih inicijativa samo „organizovati posao“.

Posle ustavne reforme predsjednik će i dalje moći da postavi premijera. Procedura se donekle mijenja. Putin tvrdi da će ubuduće Duma kao donji dom parlamenta da ima zadnju riječ. Ali tekst promjenjenih dijelova Ustava kaže nešto drugo: Ako Duma tri puta odbije kandidata kojeg je predložio predsjednik, onda ga on može da imenuje bez novih izbora, kako je bilo do sada.

U novosti spada i mogućnost da predsjednik lako zamijeni premijera. On ne mora, kao do sada, da raspusti čitav kabinet. Osim toga, neki ministri u kabinetu su po novim odredbama direktno potčinjeni predsjedniku.

Uticaj na sudstvo

Oblikovanje pravosuđa je takođe u domenu predsjednika države. Sudije će posle ustavne reforme još više da zavise od predsjednika. On će moći da inicira otpuštanje sudija ustavnog i vrhovnog suda.

Doduše, vjerovatno će mu da bude potrebna saglasnost gornjeg doma parlamenta, ali to će biti formalnost. Naime, predsjednik bira senatore u tom gornjem domu – Savjetu federacije. Sedam od njih – doživotno.

Osim toga, predsjednik države obezbjeđuje sebi doživotno mjesto u Savjetu federacije, a time i imunitet.

Kako da se motivišu građani?

Ruski državni mediji rado prećutkuju politički dio ustavnih promjena. U priči o referendumu nedostaje dio da se prihvatanjem reformi Putinu omogućava još jedna kandidatura 2024. godine. Umjesto toga, ustavnim reformama se obećava više blagostanja.

Državni list „Rosijskaja gazeta“ u svom članku o referendumu spominje „pravo na socijalne garancije“, „zaštitu radnika“, „dostupnu zdravstvenu zaštitu“ i „porodične vrijednosti“. Tako je s pitanjem ustavnih promjena skopčano i davanje takozvanog „majčinskog kapitala“ – državne pomoći pri rođenju djeteta od 6.000 eura. Do sada se plaćalo tek posle drugog djeteta, sada se plaća posle prvog. Osim toga uvodi se „minimalni dohodak“ od otprilike 135 eura mjesečno.

Vlada želi da zadovolji konzervativne i desničarske nacionalističke krugove tako što će ustavno definisati brak kao udruživanje muškarca i žene, i uvesti državnu obavezu „zaštite porodice“. Djeca su glavni prioritet državne politike – ona moraju da prođu kroz „patriotski“ odgoj. Osim toga, ruski kao „jezik državotvornog naroda“ biće unesen u ustav.

Da li se mijenja odnos prema Zapadu?

U promijenjenom Ustavu postojaće odredbe koje će štititi Rusiju od „štetnih“ presuda međunarodnih sudova. Međunarodno pravo u Rusiji više neće imati prvenstvo, a ako Ustavni sud zaključi da njegove odredbe i presude nisu u skladu s ruskim zakonima, one se neće primjenjivati.

To konkretno znači da neugodne presude mogu da se ignorišu. Trenutno se u Hagu odvija suđenje za rušenje malezijskog putničkog aviona nad Ukrajinom u kojem je poginulo najviše Holanđana, a trojica optuženih su – Rusi. Pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu u toku je civilna parnica protiv Rusije u ovom slučaju. Posle ustavne reforme presude ovih sudova naprosto neće biti obavezujuće za Rusiju.

Neprihvatanje ustavnih reformi bilo bi ogromno iznenađenje. Uprkos padu popularnosti, ruski predsjednik ima jezgro vjernih sledbenika i takozvane „administrativne resurse“ – to je pojam koji u stvari skriva mehanizme masovne krađe pri glasanju bilo koje vrste.

Izvor: Dojče Vele