Neuronaučnik Dean Burnett objasnio je da se to dešava zato što naš um misli da smo – otrovani!
Ljudi – kada govorimo o evoluciji – nisu građeni za putovanja automobilom. Hiljadama godinama, naš talamus – dio mozga koji procesuira senzorne informacije –specijalizirao se da se nosi sa senzornim podacima o hodanju i trčanju. U tim procesima, naše tijelo se sinhronizira s osjećajem za brzinu, načinom na koji gledamo okolinu i sl.
No, kada sjednemo u automobil i voz, to je sasvim druga priča... Dakle, mirno sjedimo, naši mišići se ne pomijeraju i naše tijelo "procjenjuje" da se ne krećemo. No, brojni drugi nadražaji govore tijelu da se krećemo, i to brzo.
„Tu postoji neslaganje u nadražajima. U smislu evolucije, to se jedino dešavalo kad smo otrovani, tako da je naš mozak siguran da se upravo to dogodilo. A, prva stvar koju tijelo radi kad u njega uđe otrov jeste da ga izbaci – tj. mi povraćamo“, objasnio je dr. Burnett.
Komentari