Sveti Jovan je poznat kao Jovan Preteča jer je došao prije Hrista, a kao Krstitelj zato što je pored drugih krstio i Hrista. Poznat je i kao Biljober ili Travar jer je živio skromno hraneći se biljem, bubama, skakavcima i medom divljih pčela, a odijevao u haljinu od kostreti.

Sveti Jovan se još zove Igritelj, jer se vjeruje da se sunce, kada se tog jutra rađa, igra na nebu. Zaštitnik je kumstva i pobratimstva, a kumovao je i Isusu Hristu krsteći ga u rijeci Jordan.

U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na današnji dan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.

Od svih ostalih proroka, sveti Jovan se razlikuje naročito po tome što je imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao.

Za ruku svetog Jovana priča se da je svake godine, na dan svetiteljev, arhijerej iznosio pred narod, a da se ponekad ta ruka javljala raširena označavajući rodnu i obilnu godinu, a ponekad i zgrčena najavljujući loš rod i glad.

Od rane mladosti sveti Jovan je čeznuo za usamljeničkim životom. Zato se, kad je stasao, odvažio da ode u pustinju u predjele oko donjeg toka rijeke Jordana da bi se u samoći predao svojoj misiji: najavljivanju Hristovog dolaska.

Sveti Jovan je poslednji veliki prorok. Na ikonama je predstavljen kako krštava Isusa u Jordanu ili kako stoji i desnom rukom pokazuje nebo, dok u lijevoj drži dugi štap s krstom na vrhu, preko koga stoji traka sa riječima "Pokajte se jer se bliži carstvo nebesko".

Ivanjdanski običaji

O Ivanjdanu pletu se vijenci od ivanjskog cvijeća, i njima se kite staje, a uoči tog dana, čobani pale brezove lile (vatre), pa obilaze torove i ovce gde čuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju svakojake igre oko pobodenih vatri. Ovo paljenje mašala za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao ljetnje, ivanjdansko, niti onako toplo grije.

Pletenjem vijenaca želi se reći da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke (sredina ljeta), i da se tim vijencima priroda ovjenčava. Ti vijenci ujedno podsjećaju i mlade da razmišljaju o svadbenim vijencima.Djevojke u vijence stave crvenu ružu. Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.

Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rijekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojačana ljekovita svojstva, zato se bere ljekovito bilje i pletu vijenci, koje se čuva u kući kao lijek protiv raznih bolesti.

Ivanjdan se može nazvati i Djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povkeren dkevojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence. Djevojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vijencima ivandanjskog cvijeća cijelu noć su igrale i pjevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten vijenac bi stavljala na vrh kapije. Slično se radilo i u čačanskim selima. Sve se to radi u šali pa je djevojački smijeh i cika odzvanjao u noći.

Takođe se vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući,piše Narodnatradicija.wordpress.com.

U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana prije i tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Gružanke djevojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdangledaju kako je niklo.

Ivanjdan se smatrao značajnim praznikom i za njega je bio vezan čitav niz obreda. Veče pred Ivanjdan djevojke su brale ivansko (žuto ili crveno) i petrovsko (plavo) cvijeće, stavljale ga na jedno mjesto, a zatim od tog cvijeća plele vijence koje su  potom stavljale na sve zgrade, torove, vrata, njive, livade, pa i na krst u selu. Smatra se da ivandanski vijenci predstavljaju Sunce.

Da je ovaj praznik vezan za Sunce i njegovo kretanje svjedoči i običaj paljenja ivandanskih vatri, koje su ljetnji pandan badnjačkim vatrama. Veče pred Ivanjdan palile su  se lile i obnosile oko kuća, zgrada, njiva, torova, pa čak i oko čitavog sela, čime se stvarao magijski vatreni krug u koji ne mogu da prodru zle sile.

Zabilježeno je i vjerovanje da se kroz vijence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju djecu.

Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posjećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u rijeci i vjeruju da će im sledeća trudnoća uspjeti.

Kojim god povodom da su pravljeni, vjenčići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sjutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine.