"Tokom druge runde ekspertskih razgovora, vođenih juče i danas, prihvatili smo: Prvo – Da se postupak utvrđivanja zemljišno-knjižnih upisa iz upravnog postupka premjesti u redovni sudski postupak gdje teret dokazivanja vlasništva pada na državu a ne crkvu. U tom smislu predložili smo potpuno novi član 63 Zakona, čime smo prihvatili predloge Crkve. Drugo – Da Srpska pravoslavna crkva nastavi sa korišćenjem svih crkvenih i manastirskih objekata, imanja i drugih nepokretnosti koje su državno vlasništvo ili se u sudskom postupku utvrdi da su državno, vjersko i kulturno dobro. I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može korisiti bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Treće – Da ove izmjene usvojimo već preksjutra na Vladi i proslijedimo Parlamentu radi izjašnjavanja u hitnoj proceduri do kraja ovog mjeseca. Pojednostavljeno – ovo bi značilo da svetinje više nijesu napadnute kako to Crkva predstavlja, odnosno da bi izmjenama i dopunama Zakona bile u potpunosti i trajno zaštićene! Riječju – da više nema govora o njihovoj navodnoj ugroženosti kako se spočitavalo Vladi“ – kazao je Marković u obraćanju javnosti neposredno nakon okončanja druge runde razgovora pravnih eksperata Vlade i Srpske pravoslavne crkve.

Premijer je rekao da ovim ustupcima, čiji su prevashodni ciljevi prevazilaženje nesuglasica i podjela u pravoslavnom biću Crne Gore i izgradnja povjerenja između Države i Crkve, Vlada sa svoje strane nije postavila bilo kakve uslove.

"Jedini zahtjev Vlade bio je registracija svih crkava i vjerskih zajednica, pa i Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija, po slovu zakona. Registracija, koja je bila obaveza i po ranijem Zakonu. Registracija, na način kako to uređuju sva civilizovana i demokratska društva. Nažalost, crkva je to odbila“ – kazao je predsjednik Vlade.

Premijer je rekao da je sa žaljenjem primio informaciju da razgovori nijesu rezultirali uspjehom.

"Željeli smo da kroz dijalog obezbijedimo dodatne garancije za položaj eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, da osiguramo postojeći režim korišćenja crkvene imovine i ostvarivanja vjerskih prava i sloboda pravoslavnih vjernika, odnosno uslove za nesmetano vršenje vjerske službe od strane njihovih sveštenika. U tom smislu, za više od pola godine od stupanja na snagu ovog zakona, vjerski, imovinsko-pravni i crkveni poredak Mitropolije i ostalih eparhija ostao je nepromijenjen! Litije i proteste koje je Crkva organizovala uprkos složenoj, i kako vidimo opasnoj epidemiološkoj situaciji sa koronavirusom, prihvatali smo i prihvatamo kao izraz slobode okupljanja i iskazanog neslaganja sa pojedinim rješenjima i odlukama donijetim u demokratskoj proceduri. Bez obzira na to, razgovori su vođeni strpljivo i posvećeno u okviru delegacija države i crkve, a pored toga i u više navrata, i na najvišem nivou državnih i crkvenih zvaničnika. Paralelno, održana je i prva runda razgovora na nivou ekspertskih timova. Tokom svakog od ovih razgovora, ključni i najvažniji zahtjev crkve – što je i poznato javnosti kao i relevantnim međunarodnim adresama – bilo je osiguranje korišćenja vjerskih objekata nakon okončanja postupka pred nadležnim organima ili sudom, te izmjena Zakona u smislu propisivanja isključive nadležnosti parničnog suda za pitanja upisa prava svojine. Da pojasnim, nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Srpska pravoslavna crkva nije prihvatala nadležnost istih onih organa uprave kod kojih je decenijama unazad vršila upise prava svojine u svoju korist! Pitanje imovine, podsjetiću vas, bilo je na stolu i tokom same rasprave za donošenje Zakona, kad sam na zahtjev lidera opozicije, napuštajući skupštinsko zasijedanje, prihvatio da se sastanem sa mitropolitom Amfilohijem, pokušavajući da iznađemo rješenje za to pitanje. Ni tada a ni nakon usvajanja Zakona, nije bilo drugih važnih i otvorenih pitanja od strane Crkve“ – kazao je Marković.

Predsjednik Vlade je rekao da je SPC ostala pri ustaljenoj praksi da funkcioniše izvan pravnog sistema, izvan pravila i procedura.

"A decenijama iza nas to se ogledalo u: Neregulisanom boravišnom statusu za sveštenstvo i monaštvo dovedeno sa strane, a koje služi u našim crkvama i manastirima; Neregulisanom radnom i penzijskom statusu i stranog, ali i domaćeg sveštvenstva; Neplaćanju poreskih obaveza za prihode od crkvenih biznisa i poslova; Nepoštovanju zakona i drugih propisa Crne Gore; Stavu crkvenih velikodostojnika i starješina da država treba da se registruje kod njih“ – kazao je on.

Marković je kazao da odbijanje registracije u demokratskom svijetu znači nepriznavanje samog sebe i svog subjektiviteta; neprihvatanje društva i države; i nepriznavanje legitimnog društvenog i pravnog poretka.

"Uz žaljenje što nijesmo uspjeli da postignemo dogovor koji je potreban Crnoj Gori, a kojem smo od početka bili posvećeni, koristim priliku da poručim da će Vlada i u budućnosti garantovati vjerske slobode; osigurati mirno uživanje crkvene imovine. Crna Gora je slobodna i sekularna država, u kojoj, uz poštovanje zakona, nikada i ni na jednom mjestu – vjernicima, vjerskim službenicima, crkvama i vjerskim zajednicama, ne smije i ne može biti tijesno“ – zaključio je predsjednik Vlade Duško Marković.