Audio knjige su snimljene u okviru projekta "Vječna je. I crnogorska knjiga" autorke i spikerke Milice Minić.

Projekat finansira Ministarstvo kulture Crne Gore kroz javni konkurs iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva.

Snimljena djela možete pronaći/preuzeti sa Jutjub kanala "Vječna je. I crnogorska knjiga", a u "čistom" mp3 formatu mogu da se preuzmu sa sajta Bibloteke za slijepe Crne Gore (https://www.bzscg.net/arhiva-vijesti/item/428-knjige-omiljenih-autora-iz-crne-gore-u-audio-formi).

"Crna Gora zaboravlja da je zemlja koja je imala prvu državnu štampariju u Evropi, ali i da smo, nažalost, mi onaj narod koji je bio prinuđen da "topi slova u bojeva zrna".

U isto vrijeme, vazda "zaboravimo" one u koje se navodno kunemo, a kojima je prvenstveno ovaj projekat namijenjen.

To su, na prvom mjestu, naši ljudi diljem svijeta. To je naša dijaspora od koje uvijek nešto tražimo, a nikad im ne dajemo ništa zauzvrat. Ovoga puta, umjesto njihovih para na našim računima  (prema zvaničnim podacima CBCG, dijaspora u Crnu Goru godišnje pošalje oko pola milijarde eura), Crna Gora ima poklon za njih: umjesto da se, u tuđini okupljaju i da onaj s najmanje stida među njima naglas čita djela crnogorskih autora, dobiće najmanje pet povoda da se sretnu i, nadam se, uživaju. Dijaspori će poklon biti dostavljen posredstvom Ministarstva vanjskih poslova", saopštila je autorka i spikerka Minić.

S druge strane, kako kaže ima jak lični motiv u ovoj priči.

"Mene je suštinski podigla tetka, Slavka Perović. Ona je kao dijete povrijeđena u eksploziji bombe, i izgubila vid kad je imala tri godine. To moju tetku nije spriječilo da pročita više knjiga nego što smo ja i moje kompletno fakultetski obrazovano okruženje - zajedno. Osim knjiga koje su štampane Brajevim pismom, ona sluša audio-knjige. Tako da sam ideju dobila vođena iskustvom mog najbližeg okruženja. Od malena poznajem čitavi Savez slijepih Crne Gore. Kao dijete, čitala sam im prevode stranih serija i filmova. Ne vide, ali su me čuli. I tako smo zajedno pratili radnje. Moja tetka je, osim crnogorske Biblioteke slijepih, članica i beogradske, novosadske i zagrebačke, pa će djela crnogorskih autora da budu poklon i zemljama regiona koje razumiju naš jezik, uz zahvalnost Biblioteci za slijepe Crne Gore", kaže Minić.

Snimljene audio knjige su poklonjene i Nacionalnoj biblioteci Crne Gore - Đurđe Crnojević.

"U isto vrijeme, očekujem da efekat bude blagorodan i u kontekstu inkluzivnog obrazovanja jer ne smijemo zaboraviti na potrebe i đaka koji takođe vape za širim od osnovnog obrazovanja, a njihovi roditelji često nemaju vremena da im čitaju nešto mimo obaveznog štiva. Audio knjige će đacima biti dostavljene posredstvom Ministarstva prosvjete", saopštila je ona.

Takođe, knjige će da budu ustupljene svim školama, TV i radio stanicama, kao i portalima.

Minić želi da ovo bude podstrek čitaocima svih uzrasta da prevaziđu dvije ključne „prepreke“ koje ih odvajaju od knjige: novac (koji se radije potroši na kafu) i vrijeme (audio knjigu moguće je slušati tokom većine aktivnosti – čišćenja kuće, vožnje, trčanja, a i tokom obavljanja kancelarijskih poslova).

"Osim što je po sebi doprinos očuvanju tradicije i crnogorske kulturne baštine, ove audio knjige, će, s obzirom na to da će biti poslate na dosta adresa regiona i svijeta, nadam se, afirmisati našu kulturnu baštinu", kaže autorka.

Istorija Crne Gore, kako kaže,ne bi smjela da nam dozvoli luksuz da zaboravimo, između ostalog, da smo slova topili u bojeva zrna.

"Pamtimo i ironičnu izjavu Sigmunda Frojda s početka 20. vijeka koji je, komentarišući to što mu spaljuju knjige, rekao: "Pa, dobro, u srednjem vijeku bi spalili mene". S obzirom na to da štampana knjiga ne može da se odbrani od prenamjene, niti može da se odbrani ni od vlage ni od vatre, nužno je da joj obezbijedimo sigurnu kuću. Posebno naslovima crnogorskih autora čije je stvaralaštvo nekad prevazilazilo nacionalni značaj. Jedan od načina da sa sigurnošću sačuvamo i, još važnije, proširimo dalje pisani trag naših stvaralaca je da ih snimimo u audio formatu i sačuvamo na "internet placu". Logično je da adresa na kojoj "stanuju" audio knjige bude Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević.

Kad je Tomas Edison krajem 19. vijeka poželio da tehnologija napreduje toliko da omogući da jedna cijela knjiga bude snimljena, danas bi bio srećan jer bi u "džepu" svoga telefona mogao da ima čak 400 hiljada svjetskih naslova. Ugledni Deloitte procjenjuje da će tržište audio knjiga u 2020. godini da naraste na 25 procenata.

Poredeći ih sa štampanim knjiga, audio knjige su dijete u povoju, ali ono koje brzo raste – pokazuju istraživanja uglednih svjetskih istraživačkih i medijskih kuća. Podobne su jer danas, 2020. godine,  svjetske kompanije ulažu u novac da zgrabe pažnju ljudi dok rade nešto drugo – u tome, naše uši imaju ključnu ulogu. Poznato je da je "slušanje – novo čitanje"", navodi Minić.

"Svi mi, jer nas nije puno (a u isto vrijeme nije tačno da smo "šaka jada"), moramo da imamo mogućnost da se besplatno upoznamo sa ključnim djelima crnogorskih spisatelja. Voljela bih da ovaj projekat bude prvi korak ka formiranju prve crnogorske audio biblioteke koja bi, bez bilo kakve naknade ili članstva, bila dostupna svima", zaključuje autorka.