Praznik je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada se, kako kaže hrišćansko predanje, Hristos pred apostolima preobrazio i zasijao kao sunčeva svjetlost.

Na ovaj praznik u crkvi se, u znak zahvalnosti Bogu na plodovima koje daje zemlja, osvećuje grožđe i dijeli narodu, a u krajevima gdje nema grožđa drugo voće.

A pošto su mnogi praznici i njihovi običaji u sprezi sa prirodom, u narodu se obično kaže da se od Preobraženja priroda preobražava, da uglavnom više nema velikih vrućina, da je to posljednji dan u godini za kupanje u rijekama.

Mnoga vjerovanja prate ovaj praznik, te valja znati šta je danas dobro činiti, a šta ne.

Ne bi nikako valjalo da na današnji dan preko dana spavate, jer ko tog dana odspava preobraziće se, pa će cijele godine biti – pospan.

Smatra se da nije dobro plakati na Preobraženje jer će taj plač preći u naviku.

Takođe, ne valja ni cio dan provesti u kafani – da vam to ne bi prešlo u naviku, pa da ne postanete raspikuće.

Preobraženje pada u gospojinskom postu koji su uglavnom žene postile, ali običaj je da na ovaj dan niko, bez izuzetka, ne mrsi.

U nekim krajevima Srbije beru se lješnici i preko cijele godine čuvaju za lijek, kad nekoga zaboli uvo. Vjeruje se da će, kada se bolesniku daju takvi lješnici da ih pojede, on ozdraviti.

Majke na danšnji praznik maloj djeci prišivaju parice na odjeću da bih ih zaštitile od demona.

Preobraženje uvjek pada u vrijeme Gospojinskog posta, te zato na prazničnoj trpezi uvjek ima vina i ribe. Danas se grožđe sem u crkvi dijeli i na groblju za pokoj duša mrtvih.