To je navedeno u izvještaju o stanju u životnoj sredini za 2019. godinu koji je Vlada usvojila na sjednici minule sedmice. U dokumentu koji je pripremila Agencija za zaštitu prirode i životne sredine navodi se i da kvalitet površinskih i podzemnih voda narušava industrija, prije svega prehrambena, mala i srednja preduzeća te da je sve veći uticaj saobraćajne infrastrukture i distribucije goriva, kao i građevinskih radova (izgradnja puteva), prenosi portal "Pobjeda".

Površinske vode

Kvalitet površinskih voda ispitivan je na 36 mjesta.

"Na 15 lokacija ukupno stanje vode nije zadovoljilo zahtijevani kvalitet i status je bio izvan dobrog. Umjeren status ima Morača (iznad ušća na Vranjini), Gračanica (kod baze boksita) i Ćehotina (Gradac). Loš status imali su: Cijevna (Dinoša), Lim (ispod Bijelog Polja i Dobrakovo), Ljuboviđa (ispod Pavinog Polja), Lješnica (iznad ušća u Lim) i Ibar (Bać), dok je veoma loš na lokacijama: Bojana (Fraskanjel i Reč), Morača (ispod Sportskog centra i ušća Cijevne), Zeta (Vranjske njive) i Ćehotina (ispod gradskog kolektora)", piše u izvještaju.

Analizirana je voda tri prirodna jezera. Na Skadarskom jezeru dobar kvalitet je u centru jezera i Podhumu, umjeren na Kameniku, loš na Moračniku. Loš kvalitet je imala voda Šaskog i Crnog jezera. Kod vještačkih, umjeren kvalitet vode je na Slanom, Liverovića i Otilovića jezeru, a loš na Krupačkom i Bilećkom.

Program analiziranja rađen je na pet lokacija mješovitih voda - ušća rijeka. Dobar status je na mjestu uliva potoka kod Opatova, a umjeren na ušću Sutorine, Risanske rijeke, Škude i rijeke Bojane.

Preporuke

Da bi se poboljšalo stanje kvaliteta voda prioritet treba da je nastavak izgradnje i poboljšanja kanalizacione infrastrukture, kao i sistema za adekvatno sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda.

Rezultati mjerenja pokazuju veliku osjetljivost tih vodenih sistema, prije svega u režimu malovodnosti, a i osjetljivost poslije velikih kiša jer dolazi do naglog povećanja količine vode na vodotocima. S obzirom na prirodne karakteristike teritorije Crne Gore, prostorni i vremenski raspored resursa voda, i međusobnu interakciju korišćenja voda, zaštite voda i zaštite od voda, neophodno je da se na čitavoj teritoriji Crne Gore, kroz specifične mjere progresivnog smanjenja, prekida ili postepenog faznog ukidanja ispuštanja, emisija i gubitaka prioritetno opasnih supstanci, promoviše održivo korišćenje voda zasnovano na dugoročnoj zaštiti raspoloživih vodnih resursa. Takođe, neophodno je donijeti akcioni program za zaštitu vodnih tijela površinskih i podzemnih voda od zagađivanja nitratima, za ranjiva područja u koja spadaju i izdani Zetske ravnice.

Nitrati iz šalitre u bunarima Vranj, Drešaj i Gostilj

Tokom 2019. godine, rađen je nadzorni monitoring voda prve izdani Zetske ravnice i analizirani uzorci iz šest podzemnih bunara. Autori izvještaja navode da su zagađivači, parametri, njihov sadržaj i prostorni raspored uglavnom isti kao i prethodnih godina te da zabrinjava kvalitet vode u pojedinim bunarima.

Hemijski status kvaliteta je određen na osnovu srednjih vrijednosti 12 osnovnih fizičko-hemijskih parametara.

"Kao hemijski najzagađeniji pokazali su se bunari u Vranju i Gostilju. Posebno je zabrinjavajući sadržaj nitrata kod bunara Vranj, Drešaj i Gostilj koji dostižu vijednosti do 56,51 mg/l - 23,91 mg/l. U pitanju je uticaj vještačkih đubriva (šalitre), jer i sadržaj kalijuma je povišen i ima vrijednost do 14,9 mg/l vode", navedeno je u dokumentu.

Loš status kvaliteta sa aspekta osnovnih fizičko-hemijskih elemenata zabilježen je u bunarima: u Gostilju (kuća Prenčić), Vranju (kuća Majkić), Drešaju (kuća Drešević) i Farmacima (kuća Radunović), a dobar u Grbavcima (kuća Kaluđerovića) i na Cijevni (kuća Maraš).

"Od koncentrisanih izvora zagađenja koji najznačajnije utiču na kvalitet podzemnih voda, izdvajaju se otpadne vode naselja i industrije. Od rasutih najznačajniji su uticaji čvrstog i tečnog otpada po slivnim površinama, a nijesu zanemarljivi ni ostali uticaji kao što su sječa šuma, boravak ljudi i životinja na slivu, kao i druge aktivnosti na slivu sa kojeg se izvorišta prihranjuju",  piše u izvještaju.

Oko 92 odsto ukupne količine za snabdijevanje naselja vodom za piće obezbjeđuju podzemne vode.

Povećan sadržaj nitrata i gvožđa u vodovodima Ulcinja, Budve i Tivta

U 2019. godini ukupno je ispitivano 23.266 uzoraka voda za piće sa gradskih vodovoda i drugih javnih objekata snabdijevanja i to: 11.830 mikrobiološki i 11.436 fizičko i fizičko-hemijskih. Pod zdravstvenom bezbjednošću vode za piće podrazumijeva se mikrobiološka i fizičko-hemijska ispravnost uz obezbijeđenu zaštitu izvorišta, zdravstveno bezbjedno snabdijevanje i rukovanje vodom za piće.

Prema rezultatima mikrobioloških ispitivanja 2,95 odsto uzoraka hlorisanih voda nije zadovoljilo propisane norme higijenske ispravnosti, najčešće zbog povećanog ukupnog broja bakterija i koliformnih bakterija. Na osnovu rezultata fizičko-hemijskih ispitivanja 4,26 odsto uzoraka nije odgovaralo važećim propisima.

"Najčešći uzrok neispravnosti bio je nedovoljna koncentracija ili potpuno odsustvo rezidualnog hlora, kao i povećana mutnoća u periodu obilnijih padavina. Osim toga, na pojedinim vodovodima, naročito u periodu malih voda, na primorju dolazi do zaslanjivanja, dok je povećan sadržaj nitrata i gvožđa konstatovan u uzorcima iz vodovodne mreže u Ulcinju, Budvi i Tivtu. Uzrok je najvjerovatnije neadekvatna primjena vještačkih đubriva za poljoprivrednu proizvodnju", navedeno je u izvještaju.

Institut za javno zdravlje, kao nadležna institucija za ispitivanje kvaliteta vode za piće, konstatovao je da većina vodozahvata ima uspostavljenu samo neposrednu zonu zaštite.

"Rezervoari koji postoje u sistemima nekoliko gradskih vodovoda nijesu na adekvatan način sanitarno zaštićeni. Dezinfekcija vode se ne sprovodi kontinuirano na svim gradskim vodovodima. Razvodna mreža većine gradskih vodovoda je prilično stara, što uzrokuje česte kvarove i značajne gubitke na mreži", piše ne precizirajući o kojim opštinama odnosno vodovodima je riječ.