Slikovitije, to je kao da se "Baby Shark" neprestano emituje već 30.187 godina. BBC piše da je kompanija Pinkfong samo od YouTube streaminga zaradila oko 5.2 miliona dolara.

Trebale su četiri godine da se Baby Shark uspne na vrh Jutjubove najpopularnije liste, ali pjesma je zapravo puno starija od toga. Smatra se da je nastala u američkim ljetnim kampovima 1970-ih. Postoji ogroman broj varijacija, ali nijedna nije uspješna kao korejska verzija koju je izvela 10-godišnja korejsko-američka pjevačica Hope Segoine i koja se na Jutjubu pojavila 2015. godine.

Međutim, verzija iz 2015. nije bila toliko popularna jer je imala samo animirane antropomorfne likove. Sve se promijenilo godinu dana kasnije kada su se pojavili i dječji glumci koji su mlađima pomogli da oponašaju ono što vide.

Repetitivnost

Prošle godine The Daily Beast je angažovao stručnjake da otkriju u čemu je tajna i kako je pjesma postala tako velik hit.

"Pjesma ima jednostavnu melodiju i nije samo zarazna već je lako pjevati i zapamtiti", rekla je Beatriz Ilari, profesorica sa univrziteta Thornton School of Music koja se bavi proučavanjem muzike namijenjene djeci.

Jednostavnost je potpuno razumljiva jer to je nužno za pjesme namijenjene repeticiji sklonoj djeci koja u toj fazi imaju ograničeni vokabular, ali u isto vrijeme zapamtiće je i odrasli.

Valorie Salimpoor je neuronaučnica na MNI-ju (Montreal Neurological Institute) i njene studije pokazuju kako i zašto ljudski mozak apsorbuje muziku. Uglavnom, njena su istraživanja pokazala da pjesmice za djecu izazivaju intenzivan osjećaj užitka u dopaminergičkom sistemu gdje su ukorijenjeni osjećaji užitka, satisfakcije i nagrade.

Sve je to povezano i s našim očekivanjima pa ako je nešto bolje nego što očekujemo, luči se dopamin i to dovodi do osjećaja užitka. Uz sve to, dopaminergički sustav povezan je sa superiornim temporalnim girusom gdje je pohranjena muzika koju smo slušali tokom odrastanja, muzika koju su slušali naši roditelji i kolege iz razreda. Sve je to zaslužno za ono što nam izaziva osjećaj užitka.

Ako se muzika previše ponavlja i predvidljiva je, ne dolazi do lučenje dopamina. Ali "Baby Shark" ne uklapa se u ostatak ponude jer brža je i neobičnija od sličnih dječjih pjesmica. Upravo se zato i ističe.

Govori o porodici i životinjama

Baby Shark upoznaje djecu s likovima ove priče (baby shark, mommy shark, daddy shark i tako dalje), a to je sve nešto što djeca razumiju. Ovi elementi hrane dječju sklonost pričama i stvaraju osjećaj familijarnosti s likovima.

Tekst je jednostavan i možda nema neku duboku priču, ali djeci ima smisla jer s riječima mama, tata, djed i baka povezuju pozitivne emocije. Ukratko, tekst cilja na emocije.

Isto tako, tu je i sam naslov. Djeca su opsjednuta time da sami sebe razumiju kao bebe, ali da razumiju i životinje. Morski psi su posebno zanimljivi jer su djeci najčešće strašni, ali ova ih pjesma čini manje strašnima i lakše se nositi s tim osjećajem.

Dinamična je

Tempo koji se ubrzava je važan kao mehanizam pričanja priče.

"Postoji osjećaj akcije kroz korišćenje dinamike ili glasnoće, ali i tempa. Pjesma postaje brža u dijelu kada manje ribe počinju da bježe, a onda se usporava kad dođu na sigurno. Djeca obožavaju da glume taj aktivni dio pjesme", objašnjava Ilari.

Salimpoor dodaje da ih taj tempo tjera da se kreću i plešu. Štoviše, to je ono što privlači i odrasle i ključni razlog zašto su neki od najvećih klupskih hitova brzi. Poznato je i da je tempo od 110 do 130 BPM-a najprivlačniji ljudima zbog brzine otkucaja srca, a "Baby Shark" ima 115 BPM-a.

"Brža muzika cilja na moždane sisteme i ima potencijal stimuliše dopaminske sisteme povezane s kretanjem. Sinhronizacija kretnje s uzorcima ritma takođe izaziva ugođaj jer uključuje formiranje predviđanja. Zato je ples uz poznatu muziku zabavniji od pokušaja da plešete uz muziku s kojom niste upoznati", tvrdi Salimpoor.