U ovoj regionalnoj studiji, objavljenoj u prestižnom svjetskom časopisu „Frontiers in Public Health“, sa Univerziteta Crne Gore su učestvovali prof. dr Duško Bjelica, prof. dr Stevo Popović, doc. dr Bojan Mašanović i doc. dr Jovan Gardašević, i dr Srđa Martinović iz Ministarstva odbrane.

Istraživanje, koje su sproveli Univerzitet Crne Gore i Ministarstvo odbrane, utvrdilo je visinu i težinu adolescenata u Podgorici, na uzorku od 15.717 dječaka, uzrasta od 18 godina. Naime, digitalizovani su podaci iz regrutnih arhiva Jugoslovenske narodne armije (JNA) u periodu od 20. aprila 1979. godine do 1. jula 1987. godine.

Profesor Duško Bjelica je naveo da je ova studija imala za cilj da da konkretan doprinos u pokušaju da se razriješi vjekovna dilema u vezi sa specifičnostima tjelesnog sastava Crnogoraca.

"Znalo se da su Crnogorci bili najviša nacija na svijetu početkom 20. vijeka i da se ta činjenica nije mnogo promijenila u posljednjih 100 godina; Crnogorci su bili druga najviša nacija na početku 21. vijeka, odmah iza Holanđana. Međutim, ostaje nepoznato da li je trend rasta bio kontinuiran ili su određeni periodi posebno uticali na rast i razvoj Crnogoraca, a ne postoje naučne studije koje bi pomogle u odgovoru na ovo pitanje.

Kako veliki broj naučnika smatra da se sekularni trend rasta i razvoja kod Crnogoraca nije završio, značaj ovog pitanja dobija na značaju, ne samo među fizičkim antropolozima, već́ i među istraživačima iz drugih srodnih oblasti, jer tjelesna visina, kao i drugi parametri koji opisuju sastav ljudskog tijela, veoma su važni u mnogim oblastima čovjekovog života. Na primjer, iz činjenice da uticaj boljeg materijalnog životnog standarda ljude čine višim, tjelesna visina je postala relevantna indirektna mjera za životne uslove u periodima za koje ima malo ili nimalo drugih podataka", istakao je Bjelica.

Profesor Stevo Popović je istakao da je činjenica da su Crnogorci porasli za 6,36 cm za nešto više od 100 godina i da nije poznato kojom dinamikom se taj rast odvijao.

"Stoga, dobrodošla je svaka studija koja bi popunila prazninu u bazi podataka. Najbolji uporedni primjer je Holandija u kojoj trenutno žive najviši ljudi, ali i gdje je sekularni trend završen. Holanđani su porasli za 14,37 cm za nešto više od 100 godina, mnogo više od Crnogoraca. Dakle, ako su hipoteze tačne da sekularni trend u Crnoj Gori nije završen, postoji realna mogućnost da Crnogorci ponovo postanu najviša nacija na svijetu, čim dostignu maksimalnu tjelesnu visinu.

Zanimljivo je pomenuti činjenicu da je prosječna tjelesna visina Crnogoraca s početka 20. vijeka iznosila 177 cm, dok je sličan prosjek utvrđen 80-ih u Podgorici (177,19 cm), što je samo 0,19 cm više. Suprotno tome, sadašnji stanovnici Podgorice visoki su 182,04 cm, što je za oko 5 cm više, a razlika je postignuta u mnogo kraćem periodu. Iz tog razloga se postavlja pitanje šta je uticalo na tako drastičnu promjenu: migracije, socijalno-ekonomski faktori ili nešto sasvim drugo? Rezultati nekih lokalnih istraživanja iz Nikšića, gdje su građani ovog grada bili u prosjeku visoki 178,58 cm tokom 1980-ih, odnosno 184,57 cm na početku 21. vijeka, mogu pomoći u odgovoru na ovo pitanje. Zatim Cetinje, gdje su građani ovog grada u osamdesetim godinama prošlog vijeka u prosjeku bili visoki 178,38 cm, odnosno početkom 21. vijeka 181,25 cm i u Baru, gdje su građani ovog grada u prosjeku bili visoki 175,82 cm 1980-ih, a 182,13 cm na početku 21. vijeka", pojašnjava Popović.

Docent Bojan Mašanović je ukazao da je veliki broj studija ispitivao nutritivni status u Crnoj Gori; međutim, nijedan podatak ne prikazuje situaciju prije rezultata dobijenih u ovoj studiji (neuhranjenost = 6,00%; normalna težina = 85,16%; preuhranjenost = 8,11%; gojaznost = 0,74% ukupne populacije), što ih čini posebno značajnim i najstarijim.  Mašanović dodaje da je nutritivni status 1980-ih bio na zavidnom nivou i ukazuje na činjenicu da su adolescenti u to vrijeme bili mnogo fizički aktivniji, sve do vrhunca postignutog sredinom 90-ih, kada dolazi do povećanja dostupnosti informacionih tehnologija u značajnom obimu.

Dr Srđa Martinović naglašava da je ova studija postigla svoj cilj: posebno je dopunila postojeću bazu podataka o visini, težini, indeksu tjelesne mase i nutritivnom statusu adolescenata u Podgorici. Kompletan uzorak stanovništva glavnog grada daje nam jasnu sliku o situaciji u Podgorici po ovom pitanju tokom 1980-ih godine.

Međutim, iako je uzorak obuhvatio čitavu mušku populaciju i popunio postojeću prazninu, ova studija ima ograničenja.

Docent Jovan Gardašević upozorava da je glavno ograničenje ove studije bila starosna kategorija ispitanika, jer je ispitivana populacija sastavljena od ispitanika koji su, u prosjeku mlađi od 18 godina, uglavnom iz razloga što postoje pretpostavke da rast i razvoj ne prestaju sa 18 godina, kao što se ranije vjerovalo, već́ se rast i razvoj sistematski nastavlja u predjelu trupa i nakon 18. godine, što bi na kraju prouzrokovalo povećanje tjelesne visine.

 Gardašević ističe i rodno ograničenje, odnosno nedostatak ženskog dijela popuzlacije, koja je jednako interesantna kao i muška, kako u naučnom, tako i u praktičnom smislu.