“Da, zdravlje je važno jer ako nam djeca nijesu zdrava sve je uzalud, da ekonomija je važna i za djecu jer njihovi roditelji moraju da rade da bi upravo njima obezbijedili osnovne uslove za život, da politika je važna jer bi ta ista politika trebalo da se bavi i zaštitom prava djece… ali obrazovanje je od posebne važnosti, kratkoročno, dugoročno – svejedno, jer ako njega shvatimo zdravo za gotovo, sjutra neće imati ko da nas uspješno liječi, da nam upravlja ekonomijom ni politikom”, navode u saopštenju.

Podsjećaju da je đacima u Crnoj Gori oduzet jedan cijeli mjesec školovanja zbog političkih dešavanja, izbora i pripreme izbora, uz opravdanje da se djeca zaštite i spriječe da se ne zaraze koronavirusom i ne šire infekciju dalje. Važno je znati i da je u tom mjesecu, kad su djeca, kako kažu, „pošteđena“, bilo više nego tri puta manje aktivno zaraženih koronom u našoj zemlji nego sada.

“U tom mjesecu su im i roditelji pošteđeni prava na plaćeno odustvo koje im je bilo obećano, a sve zbog toga što su nadležne institucije prebacivale odgovornost s jedne na drugu. U oktobru smo kao zemlja uspostavili sistem kakav malo ko je uspio da primijeni, pa smo, između ostalog, djecu koja žive u djelovima zemlje u kojima su škole poluprazne natjerali da se školuju od kuće, ne razmišljajući o tome da li imaju tablet, računar, internet ili struju. Podijelili smo ih na one koji su važniji i manje važni po uzrastu, socijalnom statusu, reginu kojem pripadaju, na one koji mogu i moraju sami da snađu, a nametnuli jedan sistem za sve bez obzira na okolnosti i uslove u opštinama u kojima žive i u kojima su njihove škole. Neke smo poslali u klupe, i uveli im mjere za koje smo tvrdili da će im obezbijediti najsigurnije okruženje u aktuelnoj epidemiološkoj situaciju”, dodaju u saopštenju.

Tu se konačno bilo u pravu, ali su se potrudili da tu „grešku“ ispravimo brzo. Primijen je sistem semafora koji zatvara škole i za dio onih koji su u njih išli, ali se djeca u te iste škole šalju svako malo na konsultacije i provjere znanja.

“Sjeli smo djecu pred računare i tablete, iako im uzrast ne dozvoljava ni toliko da pred njima sjede, ali ni da budu tehnološki magovi da bi mogli normalno da prate nastavu, a ni značajan dio njihovih roditelja se u tome ne snalazi. U praćenju nastave i učenju i mlađima i starijima prolaze sati i gotovo cijeli dani, zatrapavaju se testovima iz više predmeta u toku jednog dana jer Pravilnike tumačimo kao preporuke, domaće dobijaju da rade i u večenjim satima i vikednom… Djeci sa posebnim obrazovnim potrebama smo obezbijedili asistente na daljinu, a podrazumijevamo roditelje na blizinu jer bez njih ne mogu sami da prate online nastavu. Najsiromašnijima nosimo školske materijale kod kuće, a očekujemo da telepatski komuniciraju sa učiteljima i profesorima”, smatraju u Udruženju roditelja.

Navode da roditelji nemaju mogućnost da biraju model obrazovanja njihove djece, iako su oni, barem u ovoj školskoj godini, za to najodgovorniji. Nastavnici ne mogu sve da stignu i nije im ni čudo, kako ističu, zatrpani su poslom, imaju i svoje porodice i živote koje ne uspijevaju da usklade. I oni imaju važne poruke za nadležne institucije baš kao i roditelji i djeca, ali ih ne čuju.

“U svemu ovome, ni oni ni djeca ni roditelji ni relavantne međunarodne i domaće organizacije i institucije nijesu uvažene ni u procesu planiranja, a ni kada je došlo vrijeme da se greške ispravljaju. Poštovani sadašnji i budući donosioci odluka, dok rješavate goruća pitanja i probleme u našoj zemlji kojih nam ne nedostaje, dok se pripremate da se njima bavite i planirate ključne ciljeve, molimo vas ne dozvolite više ni dan da prođe da se ozbiljno ne pozabavite obrazovanjem naše djece. Ne morate sami. Puno je onih kojima je ova tema izuzetno važna, koji imaju konkretne predloge i ideje i direktno ih se ova oblast tiče. Vjerujemo da ste toga svjesni, jer sa svih strana stižu apeli i konkretni predlozi, ali duboko zabrinjava utisak da se sve to stavlja već predugo na čekanje. Greške smo napravili, hajde da ih ispravljamo dok još imamo vremena, jer uskoro može biti kasno. Ne zaboravite da su naša djeca, naše ogledalo i da nemamo pravo da ih krivimo za bilo šta, kako to obično volimo da radimo. Oni će samo živjeti rezultate našeg sadašnjeg (ne)rada”, zaključuje se u saopštenju.