Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode djeteta konačno je u funkciji, a u ovom trenutku u evidenciji je 98 osoba. On je predviđen izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore iz januara 2022., a početak funkcionisanja tog registra je više puta odgađan.

Predsjednik Savjeta za prava djeteta i ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić poručio je juče da treba razmotriti mogućnost da Registar bude javan, kako bi svako mogao da mu pristupi i kako bi roditelji mogli dobiti informacije "da li se neko od pedofila nalazi u blizini njihove djece".

Zabraniti prestupnicima bilo kakav kontakt sa djecom

Iz Udruženja roditelji, koji su pokrenuli inicijativu o Registru, za portal RTCG kažu da nije najbitnije da on bude javan već da osobe koje su osuđene za ova krivična dijela  budu pod stalnim nadzorom, te da im sud zabrani kretanje blizu djece - na igralištima, u blizini škola, na svim onim prostorima gdje se kreću maloljetnici.  

“Treba redovno da javljaju policiji, moraju da prijavljuju gdje rade, na koji način funkcionišu i da imaju tu vrstu nadzora. To je nešto što nam je presudno važno jer će policija na taj način takođe moći da utiče i na njihovo dalje ponašanje i postojaće dodatna vrsta pritiska”, kažu u Udruženju.

Podsjećaju javnost da je bilo primjera da osoba izađe iz zatvora, i odmah bude prijavljena za seksualno uznemiravanje, ne samo nad djevojčicama, nego i nad ženama.

“To se zaista mora zaustaviti i to su koraci koji treba da naprave neku dodatnu vrstu pritiska na sve one koji razmišljaju da nastave da se bave takvim ponašanjima kada se već institucije njima ne bave”, navode iz Udruženja.

Naveli su da Sjedinjene Američke Države (SAD) imaju dobru praksu, jer imaju javni registar pedofila.

“Policija upozorava porodice koje žive u blizini da je pedofil izašao iz zatvora i da se vraća da živi u njihov dio grada”, naveli su oni.

Iz Udruženja koje ovakvu inicijativu predlažu od 2017. godine, navode da su im iz tadašnjeg Ministarstva pravde kazali da to nije praksa u zemljama Evropske unije, te da tako nešto nije prihvatljivo ni kod nas.

“Ali ono što je sporno je da ljudi koji počine ovakva krivična djela ne odgovaraju krivično već prekršajno. To je najveći problem, između ostalog, i zbog toga što onda ti ljudi uopšte ni ne uspijevaju da dugoročno budu u zatvoru, a maksimalna kazna za prekršaj kada se, na primjer, uznemiravaju djeca na ulici, je samo dva mjeseca, jer je to okarakterisano kao remećenje javnog reda i mira ne kao seksulano uznemiravanje”, ukazuju u Udruženju.

Kako smatraju, neophodno je da predstavnici relevantnih institucija ozbiljno shvate da je situacija po ovom pitanju kritična, i da se pod hitno mora nešto konkretno učiniti, jer je prestupnika koji su počinili djela protiv polne slobode učinjenih na štetu maljetnika sve više.

Imamo formu ali nijesmo došli do suštine

Edukator za bezbjednost djece na internetu Bojan Jušković, saglasan je sa stavovima koje su iznijeli iz Udruženja roditelji i smatra da je dvadesetčetvoročasovna kontrola počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode djece ključna u cijelom procesu te da Registrom imamo formu ali ne i suštinu.

“Suštinski se nije postiglo apsolutno ništa, formalno da, ali suštinski ne. Bez kontrole tih ljudi mi bukvalno ništa nismo uradili, jer svrha Registra je prije svega kontrola počinilaca ove vrste krivičnih dijela koji su izdržali kaznu i koji su se vratili u zajednicu. Ovako kako sad stvari stoje, policija mora da traži pojedinačno podatke i to da li se neka osoba nalazi u evidenciji ili ne, tako da na taj način policija ne može adekvatno da radi svoj posao, već im je dat “vruć krompir” u ruke i svi će da ih krive kako niejsu adekvatno zaštitili djecu, a zapravo oni nemaju mehanizama da reaguje i da kontroliše ta lica”, pojasnio je Jušković.

Kaže da, ako želimo da radimo za dobrobit djece, Registar treba da bude javan ali da kao društvo, prosto nijesmo spremni na taj korak.

“Jer bi u mnogim slučajevima dolazilo da uzimanja pravde u svoje ruke, a trebalo bi da ljudi imaju povjerenje u državne institucije i generalno u državu i da vjeruju da će država do kraja da sprovede sve ono što treba za dobrobit zajednice i da kazni počinioce ovih krivičnih djela”, rekao je Jušković.

 Vjeruje da je bolje imati Registar nego ga nemati uopšte ali da mora da se poboljšava vremenom.

“Ali generalno da se ne zavaravamo da je ovo sada neko rešenje koje će da podigne stepen bezbjednosti djece jer neće”, zaključuje Jušković.

Uvid u podatke da imaju institucije

Predsjednica Upravnog odbora LGBT Forum Progresa Bojana Jokić pohvalila je što Registar postoji i rekla da treba ići korak po korak, te da on ne treba biti dostupan široj javnosti, ali da uvid u podatke o pedofilima treba da imaju policija i pravosudni organi.

“I vidjeti kako će i ovo funkcionisati, pa tek onda razmatrati dalje opcije. Ne zaboravimo da živimo u  maloj sredini gdje svako svakog poznaje, te da bi se viktimizacija i stigmatizacija žrtava ovih gnusnih zločina pojavila kao nuspojava javnog iznošenja takvih podataka i  žrtvama dodatno otežala oporavak od seksualnog nasilja”, navela je Jokić.

Svrha Registra je, kako kaže, da se osobama koje su počinile ovakvo krivično djelo onemogući pristup djeci, da ne mogu raditi u školama, vrtićima, biti treneri i nastavnici i na taj način zaštiti djecu i raditi na prevenciji.

“Vjerujem da Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih na štetu maloljetnika ne treba biti dostupan široj javnosti. Objavljivanje takvih informacija može imati ozbiljne posljedice, uključujući trajnu stigmatizaciju i viktimizaciju žrtava, povećan rizik od nasilja i samosudova, kao i dodatnu traumu za žrtve. Takođe, postoji opasnost od širenja lažnih informacija, jer se nerijetko dešava da više osoba ima isto ime i prezime, što bi moglo izazvati neopravdan strah i društvenu marginalizaciju osoba koje nijesu učinila ova krivična djela”, upozorava Jokić.

Pored toga, kako ocjenjuje, javni Registar može biti sporan sa stanovišta prava na pravično suđenje i prava na privatnost, što je u suprotnosti sa međunarodnim pravnim standardima, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koja štiti pravo na privatnost i pravo na pravično suđenje.

“Važno je da sistem pravde teži reintegraciji i smanjenju recidivizma, umjesto da potiče stigmatizaciju i društvenu izolaciju. Zato smatram da bi registar trebalo da bude dostupan isključivo relevantnim institucijama, kao što su policija i pravosuđe, kako bi se osigurala efikasna zaštita djece i poslodavcima radi provjere prilikom zaposlenja osoba u radu sa djecom, sve to naravno uz veliku dozu obazrivosti”, zaključuje Jokić.

RTCG