Gradonačelnik Prijestonice Aleksandar Kašćelan kazao je da se Cetinje i poslije 85 godina sjeća belvederskih heroja – svojih sinova vođenih srcem i željom da slobodarska, junačka i ponosna Crna Gora ne bude obespravljena niti potcijenjena.

"Zapalila je belvederska iskra ustanički trinaestojulski plamen. Vatru slobode za koju su mnogi ginuli i koja nas obavezuje da je čuvamo i ne dozvolimo povampirenim duhovima mračne prošlosti da je ugase“, kazao je Kašćelan.

Prema njegovim riječima, iako smo mislili da je 2006. stavljena tačka na pitanje nezavisnosti, da je sloboda ponovo osvojena, da su evropske i antifašističke vrijednosti duboko utkane u temelje države, danas vidimo da je suština demokratije ugrožena.

"Žao mi je što istinski građanska Crna Gora opet mora da se brani. Žao mi je što na brojnim istorijskim i životnim časovima nijesmo naučili lekciju kako i kuda treba ići“.

Kašćelan je dodao da živimo u vremenu punom izazova.

"Neko bi mogao da pita – a kad Crna Gora nije bila pred izazovima, kada je uvijek bila na raskršću balkanskih puteva i različitih interesa? Tačno, izazova nije falilo, ali mislim da odgovornosti nekada jeste“. 

"Mi danas imamo odgovornost da sačuvamo slobodarski duh i tradiciju Cetinja, da crnogorska luča gori svuda po Crnoj Gori i osvjetljava put u Evropu. Želim da naši potomci pričaju s ponosom o nama, baš kao što se sa istim osjećanjem mi obraćamo danas ovdje sjećajući se naših heroja koji su se borili i živote izgubili na Belvederu“, rekao je Kašćelan.

Foto: Mediabiro

Istoričar Novak Adžić podsjetio je da je Belvederski protestni zbor imao narodno-frontovski karakter, te da je njegov osnovni cilj bio da se izvrši pritisak na vlasti da puste iz zatvora uhapšene komuniste i da otvore javne radove "kako bi narod mogao da stekne bilo kakavu zaradu u uslovima nerodne godine i krajnje oskudice“.

Osim toga, kako je objasnio, bilo je planirano da se ispostave zahtjevi za ravnopravnost Crne Gore i na pravo biranja crnogorske Narodne skupštine na Cetinju koja bi rješavala pitanja vezana za sudbinu crnogorskog naroda. Zahtjevi su obuhvatali i vraćanje Crnoj Gori opljačkanih reparacija od nenarodnih režima i otvaranje javnih radova, te savez sa Francuskom, Velikom Britanijom i Sovjetskim savezom, obustavu odvođenja Crnogoraca u zatvore u Dubrovnik i Sarajevo, te predaju uhapšenih Okružnom sudu na Cetinju radi suđenja ako su krivi.

Adžić je naveo i da je jasno da su legalnu političku akciju oko organizovanja Belvederskog zbora preuzeli Crnogorski federalisti.

"Prvi put su tada od 1918. godine Crnogorci i Crnogorke nosili ne jedan nego tri krstaš barjaka zbog čega ih je režim optuživao da su strani plaćenici, da iza njih stoje strane agenture“, naveo je on.

Adžić je podsjetio da je nakon smrtnog stradanja šest belvederskih heroja, na protestnom zboru uhapšeno više od 70 demonstranata, među kojima je bilo najviše komunista i crnogorskih federalista, ali i određeni broj pripadnika drugih opozicionih partija.

"U zatvor u Bogdanovom kraju režim je utamničio između 70 i 100 ljudi. Jedan od najodgovornijih za krvoproliće bio je Milovan Ilić, poznat kao Belvederac, policijski komesar,  koji je poslije rata osuđen odlukom Vrhovnog suda Narodne republike Crne Gore na smrtnu kaznu upravo zbog Belvederskog događaja i ta smrtna kazna je izvršena“, podsjetio je on.

Adžić je kao kuriozitet naveo da je predsjednik Vrhovnog suda Narodne republike Crne Gore, koji je izrekao smrtnu kaznu Milovanu Iliću Belvedercu, bio Dragutin Vučinić – sin pretposljednjeg predsjednika crnogorske Vlade u egzilu i ministra vojnog, divizijara, Milutina Vučinića.

Istoričarka Latinka Perović, koja se okupljenima na istorijskom času obratila video porukom, kazala je da je Belvederski protestni zbor značajan događaj iz istorije Crne Gore, koji nije mnogo primijećen u istoriografiji.

"Mislim da je vrlo važno što ste se vratili tom događaju. Ali važno je zbog toga što ga treba posmatrati i situirati u kontekst novije istorije uopšte. Dakle sada se obilježava 85 godina od velikih narodnih protesta na Cetinju koji su se poslije proširili, koji su se završili u krvi“, navela je ona.

Perović je kazala da je to bio to antirežimski protest.

"Bio je to protest protiv krvavog, kako se govorilo, režima i bio je protest za emancipaciju Crne Gore, za njenu nezavisnost protiv kolonijalnog statusa. Bio je to naglašeno autonomistički pokret. Sarađivao je sa tadašnjim federalistima“.

Perović smatra i da je Belvederski protestni zbor veoma važan događaj u istorijskom kontekstu.

"Moram reći da je za mene istorijska nauka superiorna u odnosu na društvene nauke pod nekim uslovima. Pod uslovima da ne falsifikuje činjenice, pod uslovima da ne priprema generacije za nove ratove da bi se došlo do većih teritorija i naravno superiorna je zato što ona prati proces dugog trajanja, u kontinuitetu. Taj proces ona osvetljava i po dubini i po širini, pokriva sve njegove dimenzije i daje mogućnost da se razumije vrijeme, odnosno da se vidi ko smo mi i šta smo, kako je govorio poljski filozof Lešek Kolakovski“, objasnila je ona.

Perović ističe da joj se čini da je tradicija Crne Gore u suštini „tradicija borbe za konstituisanje crnogorske nacije i borbe za crnogorsku državnost“.

"To je konstanta crnogorske istorije“.

Ona je kazala da je vrlo važna tradicija Crne Gore antifašizam, kao i da je odluka o obnovi državnosti Crne Gore bila istorijska.

"Previranja su neizbježna, ali neke odluke su istorijske i u tom smislu su, neću reći definitivne jer u istoriji ništa nije definitivno, ali su stabilni orijentiri za razvoj Crne Gore kao pravne, demokratske, moderne države i to ne može biti upitno sa svakim izborima. Zato mislim da je vrlo važno vraćati se na neke zanemarene događaje i pokazivati šta su te linije kontinuiteta u istoriji Crne Gore“, poručila je Perović.

Predsjednik UBNORA  Cetinja i član predsjedništva SUBNOR-a Stevan Radunović kazao je da su Belvederski protestni zbor i razlozi zbog kojih je organizovan dodatno uticali na buđenje i jačanje nacionalne i socijalne svijesti i nezadovoljstva postojećim stanjem u ondašnjoj Crnoj Gori.

"Može se vjerovatno ustvrditi i da je sve to zajedno pozitivno uticalo na onako masovan odziv crnogorskog naroda u Trinaestojulskom ustanku i NOB“, rekao je on, dodajući da su organizatori i učesnici Belvederskih demonstracija bili ponosni potomci svojih slavnih predaka, koji su ispisivali najsjajnije stranice crnogorske istorije.

Prema njegovim riječima, naša je obaveza da ovaj događaj i mnoge druge, kao i njihove aktere čuvamo od zaborava, da ih se sa poštovanjem i pjetetom sjećamo i da i mi na njihovim djelima i primjerima vaspitavamo sadašnje i buduće generacije.

"Da pokažemo da smo i mi spremni da se borimo za te i takve ideale i da smo njihovi dostojni potomci, ako jesmo. Da smo spremni, ako neko želi i pokuša spolja ili iznutra, kao što i sad neki čine, da ugrožava Crnu Goru i njenu slobodu, njen antifašistički, multietnički, multikonfesionalni, sekularni, građanski, proevropski karakter, da dignemo glas protiv toga. Da, kao i oni tada, prevaziđemo sve međusobne razlike i eventualne razmirice, partijske ili lične, okupimo sve patriotske snage u široki zajednički front i odbranimo takvu Crnu Goru i
slobodu i jednaka prava za sve njene građane. To je naš dug prema domovini Crnoj Gori, prema našim precima i prema našim potomcima“, poručio je Radunović.

Antifašistička Crna Goro, kako je poručio građanski aktivista Peđa Vušurović, Belveder je "usud i trajan primjer višega i zajedničkoga cilja i žrtve. I od onda, bojim se nikad aktuelniji recept državnoga i nacionalnoga opstanka“.

"Onaj objedinjavajući i slobodarski četni krstaš, koji je nakon žandarskih hitaca prije 85 godina opet podigla i sačuvala žena crnogorska, koju godinu kasnije, nosiće sa istim ponosom mnogi. Koju godinu kasnije, jer po osobenom crnogorskom kalendaru nakon 26. juna sviće 13. jul, naći će se na kapama crnogorskih partizana, u od njega iskrojenim petoktakama, sudbinski predodređen da ako ne 1936, a ono 1944. stigne u slobodnu Prijestonicu vaskrsle države“, naveo je Vušurović.

On je dodao da je danas sve njihove petokrake novija istorija i crnogorska nezavisnost opet ušila ujedno, u crveno polje naše jedine zastave, u slavu sjeni belkvederskih žrtava, ispod grba koji je bio na čelima mnogih starijih "koji su današnji dan sa njima krenuli u pohod na Cetinje“.

"Sa Belvedera se nije imalo i ni danas nema kud, do prema slavi i tekovinama 13. jula. Nek nas vode iste zastave, a ako mislimo da nas bude, neka nam komanduje dosad nedosanjana bratska sloga, inspirišu ideje Crnogorskog narodnog fronta i neka nas povedu sjene palih za Crnu Goru“, poručio je Vušurović.

Politikolog Alek Barović rekao je da se danas Crna Gora nalazi u prijetnji sličnoj kao onoj prije gotovo 100 godina "i pod udarom ideologije koja je ispalila kuršime u hrabru crnogorsku mladost, koja se toga vreloga junskoga dana zaputi da traži svoja prava pred zgradom Zetske banovine“.

"Protiv te ideologije ćemo i mi ustati kao generacije prije nas i pokazati crnogorsku prkos i hrabrost i reći da nema mjesta ni pomisli da Crna Gora ikada više može biti potčinjena bilo kome liše samoj sebi i njenim građanima. Borba za pravo čast i slobodu Crne Gore nikada ne smije prestati, jer ako prestane, ugasićemo plamen hiljadugodišnje borbe naših predaka za te ideale čega je i Belvederski skup veliki dio“, naveo
je on.

Barović je rekao da "mi to nećemo dozvoliti, dokle god bude Crnogorca da visoko digne crnogorski barjak sa dvoglavim orlom, kao što su toga dana uradili belvederski mučenici i glasno i jasno da kaže da je vječna Crna Gora“.

Istorijski čas počeo je polaganjem vijenca na spomen-ploču na Belvederu, gdje su se okupljenima obratili predsjednik UBNORA Cetinja i član predsjedništva SUBNOR-a Stevan Radunović i građanski aktivista Peđa Vušurović. Program je potom nastavljen u Parku 13. jul na Cetinju.