"Kafanski rječnik trenutnog premijera Zdravka Krivokapića u najnovijem napadu na Šefa Države ne zaslužuje komentar. Ustvari, sve je rekao o sebi. Ipak, javnosti radi, osvrnućemo se ukratko na njegove banalne prijetnje, svojstvene onima što se junače kad zasjede u kafani. Da je pažljivije slušao šta je rekao Predsjednik, možda ne bi toliko teturao u svojoj izjavi", dodao je Radović.

Poručuje da je Đukanović zapravo ponovio ono što je više puta već jasno saopštio-da će braniti Državu do posljednje kapi krvi.

Podsjetio je Krivokapića da je on 18. juna kazao da će pobjedu na izborima braniti po cijenu života.

"Dakle, Predsjednik će braniti državu, a premijer samo svoju pobjedu na izborima. Ima razlike, zar ne. To i ne čudi, pošto je javno priznao da je "možda i to tačno da nije želio da Crna Gora postoji. "Valjda zato i ponavlja neistine o praznoj kasi i prezaduženoj zemlji, i slične izmišljotine", istakao je Radović.

Poručuje da neće ničija djeca ginuti da bi se čuvale partijske tekovine i bilo čiji lični imovinski kartoni.

"Ali ako treba i ginućemo da bi sačuvali Crnu Goru od otvorenih velikosrpskih nasrtaja. Krivokapić im se do juče beskičmeno bacao pod noge, sve dok ga nijesu odbacili zajedno s njegovim porukama ljubavi Aleksandru i Ani. Ali, naravno to što su ga odbacili u Beogradu kao lažnog cara Šćepana malog ne znači da su ga omilili Crnogorcima. On i dalje servilno gleda put klerofašističke falange okupljene oko SPC, nadajući se da će ga oni spasiti. Kako god, Premijeru, moraćete svi da dignete ruke od Crne Gore, nije to vaša prćija...", izričit je Radović

Upitao je Krivokapića "da li smiješnim pokušajem prijetnje Predsjedniku da ga tek čeka pravi poraz i pravično suđenje, šaljete ustvari poruku onom nezavisnom tužilaštvu i sudstvu koje namjeravate da kreirate izmjenama Zakona protivno mišljenju Venecijanske komisije"?

Dodaje da se ne može očekivati mnogo od čovjeka koji kako navodi izjavljuje da bi lakše vladao da ne mora poštovati zakone.

"Bilo kako bilo, premijer Krivokapić je uspio samo jedno. Ostaće upamćen u istoriji Crne Gore kao najneznaveniji premijer koji je vodio najgoru Vladu, čiji je jedini cilj bio uništenje sopstvene države, što nemarom, nesposobnošću i neznanjem, što lošom namjerom proisteklom iz mržnje prema sopstvenoj državi, njenoj nezavisnosti, narodu, građanskom konceptu, institucijama i demokratskom i ustavnom poretku. Srećom po budućnost Crne Gore, premijeru se bliži kraj u apostolskoj Vladi, za šta i ne treba djelovanje opozicije, jer on nema podršku ni svojih koalicionih partnera. O njegovom legitimitetu najbolje govori prazan kabinet i nepoštovanje koje mu ukazuju i najbliži saradnici. Sve u svemu, da nije smiješna, jedna tužna priča", zaključio je Radović.