Kilometarske gužve na autoputevima i dugi redovi ispred šaltera za polaske na aerodromima. Ljeto je, ... Za nekih 300 eura dostupne su i udaljenje destinacije – nedjelju dana na Kanarskim ostrvima, a u tu cijenu su uključeni let i noćenje u hotelu sa punim pansionom.
Ipak, godišnji odmor je za većinu Njemaca postao dostupan tek u posljednjih nekoliko decenija. Nekada davno, svijet su turistički istraživali samo bogati i plemići – za većinu stanovništva, takva putovanja su bila nezamisliva.
Otkriće turizma
Poštanska kočija
„Većina poznavaoca smatra da se turizam razvio u 18. vijeku,“ objašnjava Haso Špode, vodič u Istorijskom arhivu za turizam Univerziteta u Berlinu.Ali, šta je to što razlikuje putnika od turiste? „Turizam je putovanje bez prave svrhe,“ smatra Špode. U prethodnim vjekovima, putnici su bili oni koji su imali neku misiju. Na primjer, hodočasnici su željeli da pronađu spasenje,“ kaže Špode. U osamnaestom vijeku, ljudi su na putovanjima počeli da traže i zabavu. Putovalo se kočijama po lošim putevima, koje su zbog vremenskih prilika često bile neprohodne. Osim toga, trebalo se pobrinuti i za smještaj, kao i za konje. Pošto tada nije postojala jedinstvena Njemačka, već mnogo malih država, ulaz u svaku od njih se plaćao.
Prva veća turistička atrakcija izgrađena je 1793. godine na obali Baltičkog mora, u pokrajini Meklenburg. Tamo je ljetovalište u Hajligendamu otvorilo svoja vrata. Ljetovalište je pružalo brojne mogućnosti za zabavu: igre na sreću, konjske trke, divlje zabave i prostitutke. Veliki broj turista - plemića nije ni pokušao da se kupa.
Tomas Kuk - revolucija u turizmu
Reklamni plakat Tomasa Kuka, 1904.
"Turizam je u početku bio ograničen na mali broj ljudi. Tek oko jedan procenat stanovništva je prije dvesta godina mogao da putuje", objašnjava Haso Špode. To se ubrzo promijenilo, jer su i ljudi iz srednje klase takođe željeli da putuju. Snalažljivi Britanac, Tomas Kuk, 1841. godine je uveo revolucionarnu promjenu na tržištu: turističke pakete. Na ruku mu je išlo i otkriće koje je uvelo promjene u prevoz: Kuk je mnoštvo turista na put slao željeznicom. Ovaj organizator putovanja je rezervisao sve vozove i hotele, te je tako bez konkurencije nudio turistima svoje aranžmane.
"Kuk nije bio samo pronalazač turističkih paketa, bio je i jedan od najuspješnijih prevoznika", objašnjava Haso Špode.
U Njemačkoj su se ubrzo pojavili i oni koji su htjeli da kopiraju model Kukovih turističkih paketa. Na taj su način i Njemci počeli da istražuju svoju zemlju i svijet. Željeznica je donijela mnoge prednosti: putovanje vozom nije zavisilo od vremenskih nepogoda i loših puteva, a putnici su mogli da posmatraju krajolike kroz prozor.
Turizam u vrijeme nacional-socijalizma
Za radnike, putovanje na godišnji odmor je iz finansijskih razloga bila samo pusta želja. Nacisti su nakon dolaska na vlast 1933. godine bili aktivni u ponudi putovanja, kako bi pridobili radnike za vrijeme svoje diktature.
"Nacisti su 1933. osnovali organizaciju za slobodno vrijeme, "Snaga kroz radost" (Kraft durch Freude - KdF), koja je postala jedna od najvećih ponuđača putovanja na svijetu", ističe Haso Špode. Ta organizacija je privlačila turiste posebnom ponudom: krstarenjima.
KdF Brod Vilhelm Gustlof,1938.
Oni su gradili besklasne brodove, kojima bi preko okeana mogli da pošalju oko 700 000 ljudi, kaže Špode. Njihove propagandne fotografije su prikazivale Njemce koji se opuštaju na ležaljkama ovih elegantnih brodova, ne radeći ništa. S početkom rata, došao je kraj i KdF-ovom turizmu. Drugi ponuđači turističkih aranžmana su ipak neometano radili - na veliku žalost nacista, koji su htjeli da turističke vozove koriste za rat. Haso Špode kaže: "Tu se vidi koliko je u stanovništvu bila duboko ukorenjena želja za turizmom. Nacisti se nisu usudili da idu protiv masa kako ne bi izgubili na popularnosti."
Putovanja postaju dostupna svima
Sa ekonomskim razvojem u 50-im godinama prošlog vijeka, ljudi su imali više novca, pa je rasla i želja za putovanjima. "Tako su se Njemci polako uputili bubom ili vespom preko Alpa", priča Špode o poslijeratnom turizmu. Tada je svako mogao da krene automobilom na putovanje. Nešto kasnije, drugo tehničko otkriće je učinilo turizam još dostupnijim: od 70-ih veliki putnički avioni su prevozili sve više turista. Veće plate i niske cijene omogućile su svakome putovanja na godišnji odmor.
U istočnoj Njemačkoj postojao je subvencionisani socijalni turizam. Međutim, država je, baš kao u doba nacional-socijalizma, htjela da kontrološe godišnje odmore građana. "Glavni ponuđači godišnjeg odmora su bili slobodni njemački sindikati,“ kaže Špode.
Organizacija je bila pod potpunom kontrolom SED-a, Jedinstvene socijalističke stranke Njemačke. Tako je na odmor mogao da ide svaki građanin istočne Njemačke. Međutim, izbor destinacija za odmor nije bio slobodan. Onima koji nisu htjeli da svoj godišnji provedu u Njemačkoj, bilo je dozvoljeno da putuju samo u druge socijalističke zemlje - na primer, u Mađarsku, Čehoslovačku ili Poljsku. Tek s padom Berlinskog zida 1989. godine, građani istočne i zapadne Njemačke smjeli su sami da odaberu gdje će da putuju i tako istražuju svijet.
Najlepša nedelja u godini
Ipak, ne žele svi Njemci da putuju u inostranstvo: "Njemačka je za Njemce još uvijek najvažnije turističko odredište", objašnjava geograf Jirgen Šmude, sa Univerziteta u Minhenu. Osim toga, Njemci su u međuvremenu promijenili i navike. Iako budžet za putovanja Njemaca od 2012. više nije velik, te su titulu onih koji najviše putuju po svijetu morali da prepuste Kinezima, izgledi za turizam u Njemačkoj su još uvijek dobri.
"Pojavio se trend da ljudi putuju po više puta godišnje. Putovanja su tada kraća, ali češća. Ranije se odmor odvijao isključivo ljeti", dodaje Šmude.
Zbog toga se Njemci koji vole da putuju mogu pronaći na autoputevima i aerodromima čak i van ljetnje sezone.
(DW)
