˝Kao član Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2021. godinu, u obavezi sam da vam se neposredno obratim, i iznesem lični stav o ceremoniji dodjeljivanja, tokom koje je, bar po jednom osnovu, napravljen nedopustivo grub i omalovažavajući odnos prema cjelokupnom Žiriju.

Ovo tim prije što je objektivna crnogorska javnost nedvosmisleno iskazala stav da je novi Žiri, kao rijetko koji dosad, odupirući se svim ključevima i kombinacijama, donio poštenu i objektivnu odluku o laureatima. Uostalom, i umjetnik Darko Nikčević, koji se zahvalio u ime svih dobitnika, istakao je da je Žiri glasao pošteno i odgovorno.

Osnovno pitanje, vezano za moje reagovanje, odnosi se na dilemu da li ste, poštovana gospodo, i lično propratili izradu protokola same večeri, ili je on donesen bez vašeg znanja. Ako nijeste bili blagovremeno upućeni, onda je to vaš zajednički propust, a, ako jeste, onda je vaš propust još veći.

Kao najstariji član Žirija, dobro sam upućen u sve detalje protokola, koji se, moram priznati, za vrijeme vladavine Đukanovića, bez ijedne greške sprovodio tokom svih godina i decenija na Vili „Gorica“, pri čemu se strogo vodilo računa da se dignitet nagrade proprati i odnosom uvažavanja prema samom Žiriju, koji je uvijek sjedio u prvim redovima. Iako su odluke često bivale i predmetom najvećih kritika u crnogorskoj javnosti.

Dijelim sa vama mišljenje da je sujeta nepotrebna i štetna, tako da sam, kad mi je rečeno da, kao član Žirija, treba da sjedim ne u prvim redovima, nego na balkonu, bez riječi pošao i zauzeo mjesto pored predsjednika Žirija, Vukovića, a potom su stigli i ostali balkonski članovi Žirija.

Istinu govoreći, od tog mjesta sam imao koristi što sam na toj poziciji susreo i upoznao važne ličnosti iz našeg građanskog života, gospodu predsjednike opština Herceg Novi, Kotor i Tivat, Stevana Katića, Vladimira Jokića i Željka Komnenovića, kojima, po mom mišljenju, takođe nije bilo mjesto na balkonu, nego u prvim redovima. Ali, mjere IJZ dosad su pravdale mnogo toga u Crnoj Gori, pa nek tako bude i u ovom slučaju.

No, da je sve ostalo na tome, ni po jada: kad sam zapitao predsjednika Žirija kad treba da govori prema protokolu, on je odgovorio da njega po protokolu na listi uopšte nema!

U nevjerici sam zamolio jednu od dama iz protokola da ode i provjeri taj skandalozni podatak, a ona nam je nakon nekolika minuta mirno uhvatila muštuluk da predsjednik Žirija zaista neće obrazlagati stav pred prisutnima i cjelokupnom javnošću, a to je već presedan za svih ovih godina i decenija.

Naravno, ne želeći ničim da pomutimo svečarsku atmosferu skupa, i značaj najvišeg državnog priznanja, nijesmo oba demonstrativno ustali, nijesmo otišli u hol i obratili se pred kamerama svim prisutnim novinarima i javnosti Crne Gore, nego smo korektno propratili program dodjele Trinaestojulske nagrade.

Ali smatram da je red da ovim putem ukažem na nedopustivo ponašanje i nečiju samovolju – oduzimanje riječi predsjedniku Žirija da obrazloži ono zbog čega je visoki skup i organizovan – odluku, svoju, i cijelog Žirija, zašto se glasalo za trojicu uglednika, čiji izbor je pozdravila sva objektivna Crna Gora.

Zato i dalje stoji flagrantno pitanje: ko je i kada odlučio da predsjednik Žirija, po prvi put u istoriji dodjele Trinaestojulske nagrade, ne obrazloži Odluku Žirija? I zašto mu to nije čak ni saopšteno, nego se ćutke, vješto prešlo preko te uobičajene obaveze, a predsjednik ostao zatečen, bez teksta, čekajući Godoa na balkonu, s tekstom u rukama, koji neće čitati.

Da li je sve to bio i sračunati manevar da se diskredituju predstavnici Demokratskog fronta u Žiriju, da budu vješto zaobiđeni na dosad nezabilježen način? Da se i od dodjele nagrade napravi poligon revanšizma? Da li je moralo čak i pri dodjeli najvišeg državnog priznanja doći do treniranja strogoće i primjera samovolje u praksi, obračuna Demokrata i premijera s Demokratskim frontom i Koalicijom „Za budućnost Crne Gore“? Da se pokaže ko je gazda?

Po mom mišljenju, za ovaj grubi previd u protokolu, ili sračunato ignorisanje Vukovića, neko bi trebalo da uputi javno izvinjenje, ali nijesam siguran da je riječ samo o protokolarnoj grešci.

Nezavisno od lavine kritika na Fejsbuku već od sinoć po nekim drugim osnovama, i već nekih negativnih reakcija pojedinih političara, smatram da se diletantski gafovi ignorisanja Žirija i njegovog predsjednika više ne smiju dešavati. Prvenstveno zato što se time urušava dignitet Trinaestojulske nagrade, a Žiri svodi na tehnički organ, koji je samo zbrajao glasove i ništa više.

Naša braća Englezi imaju fin običaj da kažu ono već poznato: „Last, but not least.“, tj. „I još posljednje, ali ne manje važno.“: kako je veče dodjele nagrada teklo, mnogo toga je „škripalo“. S vremena na vrijeme u samom toku se osjećalo i dosta toga diletantskog, a smetalo je i što je voditeljica programa bila u ulozi da, umjesto predsjednika Žirija, ona čita dio obrazloženja o dometima trojice dobitnika! A u jednom trenu, kao na nekoj fešti, ponukala je publiku riječima, otprilike: „Ajmo, aplauz!“, te opšti utisak o tako važnoj manifestaciji, dodjeli najvišeg državnog priznanja, i nije baš povoljan.

„Zlobnici“ bi, uz sve ovo, ustvrdili da je cio scenario pomalo djelovao kao priredba za višu osnovnu školu, u kojoj se sam značaj Trinaestojulske nagrade do kraja večeri gubio pred nadodatim numerama, tokom kojih smo, u duhu izvornog socrealizma, bar s fašizmom završili, a Hitler u Muzičkom centru u Podgorici poginuo jednom zavazda! Isti „kritizeri“ bi na kraju ustvrdili da se sve pretvorilo u autopromociju predsjednika Skupštine i Vlade, što je i bio cilj cijele manifestacije, ali da to ipak prepustimo javnosti da ocijeni ima li naznaka za čak i tako nešto.˝