Njegovo ime se još nigdje zvanično ne pominje,  vrh države pregovara sa mladim srpskim diplomcem prestižnog Jejla, koji radi u čuvenoj konsultantskoj kući "Mekinzi". Krstić (29), rodom Nišlija, uklapa se u profil. 

Biografija mu je briljantna još od đačkih dana, kada je nizao samo petice i medalje sa matematičkih takmičenja. Nakon što je kao đak generacije maturirao u gimnaziji "Bora Stanković", primljen je na prestižni američki univerzitet Jejl i tamo dobio stipendiju za školovanje koje je godišnje koštalo 42.500 dolara. 

Već od prve godine studija izdvojio se kao jedan od najboljih akademaca, u trećoj godini proglašen najperspektivnijim, a 2007. je i diplomirao u oblasti matematike, etike, politike i ekonomije. Tada počinje karijeru u konsultantskoj kući "Mekinzi", gdje kao finansijski ekspert radi i danas. 

Kao đak u Srbiji, bio je i polaznik naučne stanice "Petnica", gdje je i saznao od starijih kako bi mogao da konkuriše za strane fakultete. Probao je na više njih, ali kada je shvatio da je primljen na najbolji, nije imao dilemu. 

Na Jejlu je bio jedan od osnivača Društva evropskih studenata, a primljen je i u bratstvo "Delta Kapa Epsilon", čiji su članovi bili i američki predsjednici - sin i otac Džordž Buš. Osim njih, tu su se školovali i Džerald Ford i Bil Klinton. Krstić je takođe i član srpske "Mense", koja okuplja ljude natprosečne inteligencije. Dobitnik je i jednog od prvih 200 novih pasoša, koji su pripali samo zaslužnima. 

Lazar je i ranije govorio da bi se rado vratio u Srbiju, čak i za mnogo manju platu nego što je ima u Americi. Govorio je da bi prije u Srbiji radio za 6.000 eura nego u Americi za 60.000. Nije bežao ni od pomena javnog angažmana. 

U intervjuu 2006. godine, dok je još studirao, mladi Nišlija rekao je: 

"Ljudi u Srbiji na nas studente u inostranstvu gledaju kao na ljude koji ne žele nikada da se vrate kući. Zamjeraju nam što nas je država besplatno obrazovala u Srbiji, a mi „otišli u strane zemlje i ne želimo da se vratimo“. To nije tačno, barem za većinu ljudi koje ja znam u SAD. Većina diplomaca želi da se vrati u Srbiju, ali ovde uopšte nema sredstava, ne samo finansijskih, nego i tehničkih da se ovde neko od njih bavi ozbiljnom naukom. Dakle, problem je u tome što mi nemamo gdje da se vratimo, jer nemamo gdje da radimo. Čim nam Srbija stvori te uslove, evo nas kod vas"... 

"Promjene kod nas, i kod pojedinca i u društvu, treba da idu odozdo. Suština je da vjerujemo da se mora raditi da bi se stvorile promjene. Da svako misli šta može da uradi na ispravan način. Vjerujem da je to moguće, mada mnogi moji prijatelji, čak i roditelji, misle da sam malo blesav. Za to je potrebna prava revolucija, jer 5. oktobar je bio zezanje samo zato jer nam se ništa nije dogodilo od promjena u glavama". 

Krstićevi profesori i prijatelji uopšte nisu iznenađeni odlukom Srbije da mu povjeri tako odgovornu dužnost, jer, kako tvrde, uvijek su znali da Lazara čeka svetla budućnost. 

"Oduvijek sam znala da će Lazar daleko dotjerati. Kada sam čula da mu se nudi ministarsko mjesto uopšte se nisam iznenadila, jer on to zaslužuje. Bio je vukovac, sjajan matematičar, stalno je nagrađivan, znala sam da je pred njim sjajna karijera. Međutim, iako je veoma predan učenju, nikada nije zanemarivao društveni život. Prije mjesec dana je bio u Nišu, slavili smo desetogodišnjicu mature, a prije povratka u Ameriku je sa svojim drugovima otišao na more", kaže bivša razredna srpskog genijalca.

(B92)