Kako je dodao, vjera nije predmet, dodatni strani jezik koji djeca treba da odaberu, već uzvišeno osjećanje, stanje duha i prije svega stvaranje dobre i pozitivne energije u nama i oko nas, te težnja ka dobru, dok je religija drugi pojam, koji ne treba poistovjećivati ni sa vjerom niti ga uvoditi u obrazovanje, jer je to samo jedan od načina na koji određena grupa ljudi praktikuje vjeru.

On je zaključio da je društvo koje počiva na vjeri, bez obzira na religiju, zdravo društvo bez podjela.

"Da bi se to postiglo, vjera treba da bude i ostane važan dio intime čovjeka, te, ukoliko se želi, osnova porodičnog odgoja i vaspitanja djece, kao i priprema za suočavanje sa svijetom i izazovima koji su pred svima nama. Jer, vjera se spoznaje i uči, prije svega u kući u porodici, a kasnije eventualno nadograđuje i unaprjeđuje na mjestima koja su tome namijenjena. Škole treba pak da budu mjesta za igru i druženje, mjesta koja ne izučavaju Vjeronauku, ali se u njima podstiču osobine i ponašanja koji su osnov svake vjere: ljubav i zajedništvo", zaključio je Bećirović.