Međunarodni dan djeteta obilježava se od 20. novembra 1989. godine na inicijativu Organizacije Ujedinjenih nacija.

"Kada se govori o siromaštvu djece ne mogu se izostaviti porodice u kojima ona odrastaju. Velika nezaposlenost, male plate,penzije i socijalna primanja uz stalan rast cijena, doprinose teškom životu ne malog broja ljudi u Crnoj Gori.Svega jedna petina socijalno ugroženog stanovnika Crne Gore, prima socijalnu pomoć a ona je ostala neprihvatljivo niska i ne prati rast troškova života.Socijalni servisi u Crnoj Gori, ne prate potrebe ljudi.Čak ni korona kriza nije inicirala neki novi vid podrške koji bi bio, makar na određeni vremenski period, podrška svima koji su zapali u zonu siromaštva. Siromaštvo djece u Crnoj Gori dobija dramatične razmjere, tako da se najmanje svako treće dijete nalazi u riziku od siromaštva, što ostavlja traumatične posledice za čitav život", upozorila je Medojević.

Država socijalne pravde, ističe ona, mora obezbijediti djeci zadovoljenje bazičnih potreba a to su hrana, krov nad glavom i ogrijev( stuja) .

Besplatna užina u školi je, dodaje on, način da se barem malo umanji siromaštvo djece.

"Socijalno stanovanje mora u Crnoj Gori dobiti na značaju kako bi se djeca lišila čestog seljenja i života u lošim uslovima. Energetska solidarnost mora zaživjeti u punom kapacitetu , kako djeca ne bi bila pod stresom isključenja struje i živjenja u hladnom prostoru.Samo korisnici socijalne pomoći imaju subvencije za struju. Alimentacioni fond je jedan od načina za zaštitu djece od nemaštine. Država je u obavezi da obezbijedi kvalitetno obrazovanja za svako dijete, kao i uslove za prekidanje međugeneracijskog ciklusa siromaštva", naglašava Medojević.

Djeci koja žive u riziku od siromaštva država mora pomoći, poručuje on, napominjući da siguran i dobro plaćen posao za roditelje i veća podrška za brigu o djeci je način, kao i materijalna i finansijska podrška.

"Materijalna podrška bi bila u vidu, odjeće, obroka i knjiga, kao i podršku u učenju kako bi im se omogućilo da završe školu.Finansijska, preko dječijeg dodatka kojeg moraju imati sva djeca koja žive u nemaštini i to u iznosu koji prati njihove razvojne potrebe. Dječiji dodatak nakon šeste godine, prima samo trećina djece koja žive u nemaštini. Primaju ga djeca čiji su roditelji korisnici socijalne pomoći a ograničen je na četvoro djece u porodici, iako se suočavamo sa negativnim stopom prirodnog priraštaja. Jednokratna pomoć za svako novorođenče u visini prosječne plate u Crnoj Gori bi bila mala pažnja države prema novim članovima društva, a nezaposlenim porodiljama se mora omogućiti značajna mjesečna nadoknada.
Stipendije za školovanje djece koja žive u zoni siromaštva je prilika, da država pokaže kako se dugoročno misli na rješenje problema siromaštva
Nulta stopa poreza za dječiju hranu, niska stopa poreza na dječiju obuću i odjeću, su takođe izraz brige države za najmlađe i doprinose umanjenju siromaštva djece", niz je predloga koje donosi Medojević.

Predlog Banke hrane je da država radi na formiranju dječije kartice tako što će za djecu vezati socijalne usluge i druge olakšice.

"Na taj način bi se izbjeglo zanemarivanje djece u porodici kao i nenamjensko trošenje novca neodgovornih roditelja.
U saradnji sa partnerima iz javnog i privatnog sektora, kao mjera sinergijskog djelovanja za poboljšanje statusa djece i njihovih porodica, država bi tako uključila sve raspoložive aktere društva ka ostvarenju cilja a to je umanjenje siromaštva djece. Djecu iz siromašnih porodica, dječija kartica bi omogućila dječiji dodatak, obrok u Narodnoj kuhinji ili besplatne namirnice i higijenska sredstava. Dobili bi i potrebnu obuću i odjeću, besplatne usluge stomatologa, frizera i ostalih usluga koje doprinise zdravlju, edukaciji i uključivanju djece u kulturni, sportski i javni život.
Djeca bi imala besplatne knjige, školski pribor, internet i ostala potrebna pomagala, do okončanja školovanja,kao i besplatan prevoz, ogrijev, besplatne kilovat sate u prostoru u kojem žive.Manja djeca bi imala besplatan vrtić i produžen boravak u školi. Djeca koja imaju dječiju karticu bi uz pomoć partnera države, imala besplatne časove stranog jezika i pomoć za ostale predmete u kojima postižu slabije rezultate. Dječja kartica bi omogućila i vraćanje djece u društveni i kulturni život, te bi mogli besplatno pohađati časove muzike,pjevanja, plesa, baviti se sportskim aktivnostima.Imali bi besplatne karte za pozorište, bioskop, sportska dešavanja, što bi sve ukupno, predstavljalo svojevrsni društveni kosenzus svih aktera društva u borbi protiv siromaštva djece.Siromaštvo i socijalna isključenost djece ne smije čekati bolje dane, vrijeme je sad i odmah i ovdje", zaključuje Medojević.