Bio sam rob u Montevideu, srećan sam što sam živ
Sreten Radosavljević pokazuje pasoš sa urugvajskim pečatima

Radio kao monter u Urugvaju

Bio sam rob u Montevideu, srećan sam što sam živ

Sreten Radosavljević preživio pravi pakao radeći kao monter u Urugvaju: Nisam zaradio ni evro, srećan sam što sam živ. Ne znam kakva je sudbina mojih kolega

ROBOVANJE je prava riječ koja opisuje položaj srpskih radnika angažovanih u Urugvaju, u mjestu Montes del Plata, gdje se gradi najveća fabrika celuloze na svijetu. Ja sam, na nesreću, bio jedan od njih. Na kraju više i nismo znali za koga radimo. Kad vas angažuje prva firma, onda vas iznajmljuje drugoj i tako idete iz ruke u ruku. Ugovori koje ste potpisali niko ne zarezuje. Ako tražite platu, u najboljem slučaju vam ponude avionsku kartu uz prijetnju da se što prije izgubite - uzbuđeno nam je ispričao Sreten Radosvljević, iz Majdanpeka, koji je od maja do 21. jula radio u Urugvaju kao monter. 

On se redakciji "Novosti" javio da potvrdi navode teksta o teškom položaju srpskih radnika koji su u Urugvaj otišli ne samo samostalno preko raznih agencija, već i onih koje su matične kuće iz Srbije poslale na rad u inostranstvo s urednim papirima i putnim nalozima. 

- Ja sam se, na sreću, izvukao, ali ne znam kakva je sudbina mojih kolega koje su ostale ucjenjene i praktično zarobljene. Mnogi su, kao i ja, radili bez radnih i boravišnih viza i mogli bi da dođu pod udar zakona. Pokušavao sam da se čujem s kolegama u Urugvaju, ali se više nisu javljali. Vjerovatno im je zaprijećeno da ćute - kaže Radosavljević. 

On naglašava da je dugo preko agencija odlazio na rad u Afriku i da nije imao loša iskustva sve do ove godine, kad je odlučio da ode u Urugvaj.

(Izvor:Novosti)