INOVATIVNA, originalna, ambiciozna, hrabra i pomalo riskantna zamisao argentinskog pisca Hulija Kortasara, kada je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka pisao roman "Školice" na kraju se isplatila. Tačno pola vijeka od njegovog objavljivanja, ovo remek-djelo nastavlja da provocira i intrigira čitaoce širom svijeta.
Ako te zanima šta mislim o ovoj knjizi, reći ću ti, sa uobičajenom skromnošću, da će biti jedna vrsta atomske bombe na književnoj sceni Latinske Amerike - zapisao je Kortasar u pismu koje je 1962, godinu dana prije izdavanja "Školica" (28. jun 1963), poslao svom prijatelju, američkom pjesniku Polu Belkburnu.
Slavni Argentinac nije ni morao da bude skroman, jer je njegovim roman započeo hispanoamerički "bum", nastavljen u djelima nobelovaca Gabrijela Garsije Markesa i Marija Vargasa Ljose i Meksinakca Karlosa Fuentesa.
- "Školice" ni poslije pet decenija ne gube na inovativnosti i originalnosti, jer dozvoljavaju svakom čitaocu da prati kreativnu liniju koja odgovara njegovom senzibilitetu. Svaka generacija čita ovaj roman na različit način - smatra ugledni pisac, kritičar i profesor Hulio Ortega.
Kontranovela, hronika jednog ludila, crna rupa ogromnog lijevka, krik upozorenja, jedna vrsta atomske bombe, poziv na neophodan nered, beskonačni lavirinti riječi, velika humoreska - samo su neki od opisa Kortasarovih savremenika koji su pokušali da na jednostavan način opišu komplikovanu formu "Školica" i fenomen njenog uspjeha.
- "Školice" su zbir mnogih želja, ideja, nadanja i, naravno, životnih poraza - objašnjavao je Kortasar.
Tehnika pripovjedanja koju je upotrebio autor razlikovala se od svega do tada viđenog u literaturi. Smješten u dvije "scenografije", gradove Pariz i Buenos Ajres, roman "Školice" je podijeljen na 155 poglavlja koja se mogu čitati proizvoljnim redosledom, kombinovani sa podtekstovima iz drugih djela. Jedan od tri metoda čitanja je da se prati uobičajena linearna struktura, od prvog poglavlja. U tom slučaju, knjiga se završava u 56. poglavlju, a preostali dio je označen kao "suvišan". Drugi metod predlaže sam autor, a na ovaj način "Školice" počinju od 73. poglavlja, a zatim se prati tabela sa uputstvima data na prvoj stranici romana. Treći način je potpuno proizvoljan i ostavlja mogućnost čitaocu da bira poglavlja i prati redosled koji sam izabere.
Uprkos komplikovanoj strukturi i stilu, uspjeh "Školica" bio je nevjerovatan među mlađom populacijom.
- Čitali smo je u pozadini burnih dešavanja u Evropi i Latinskoj Americi. Cijela generacija identifikovala se sa romanom i njegovim junacima. Pobožno smo ponavljali Oliveirine riječi s početka knjige: "Hoću li sresti Magu"? Djevojke su htjele da budu kao ona, a muškarci da budu Oliveira, a svi smo željeli da živimo u Parizu i Buenos Ajresu - prisjeća se urugvajska književnica i Kortasarova bliska prijateljica Kristina Peri Rosi.
Kortasar je roman prvobitno nazvao "Mandala", kao aluziju na budistički i hinduistički simbol Univerzuma i energije. Pred sam izlazak romana promijenio je naslov u "Školice", jer mu je "Mandala" zvučala pretenciozno.
- Školice su kao gotovo sve dječije igre male ceremonije koje imaju mitski i religijski prizvuk - objasnio je autor.
I na ovogodišnji veliki jubilej mnogi pokušavaju da otkriju Kortasarove "zanatske tajne" i daju neka nova tumačenja njegovog najpoznatijeg djela. A možda bi bilo najbolje da se rukovode riječima samog autora koje je izgovorio pred kraj života:
- Taj su roman kritičari secirali i analizirali sa krajnjom pažnjom, ali to je, zapravo, knjiga koja nije pisana ni po kakvom planu. Tek kada sam imao na stolu nagomilane sve stranice, svu tu masu poglavlja i fragmenata, osjetio sam potrebu da među njima napravim neki relativan red. Ali, taj red nije bio u meni dok sam pisao!
REKLI SU O ROMANU
MARIO VARGAS LJOSA: "Nijedan drugi pisac nije dao igri toliko književno dostojanstvo kao Kortasar, niti je učinio igru tako korisnim i originalnim elementom umjetničke kreacije."
OKTAVIO PAS: "Njegova proza je načinjena od vazduha, bestežinska i bestjelesna, ali čujna kao vjetar i budi u nama mnoge slike i vizije. Ona na savršen način povezuje ulične ritmove grada i pjesnikov monolog."
GABRIJEL GARSIJA MARKES: "Kortasar nam je ostavio jedno, možda, nedorječeno djelo, ali lijepo i neprolazno kao naša sjećanja".
KARLOS FUENTES: "Kortasar je Simon Bolivar latinoameričke književnosti. To je čovjek koji nas je oslobodio, koji nam je pokazao da je sve moguće."
(Izvor:Večernje novosti)
