U zaključcima u slučaju pritužbe D. J. iz Nikšića na postupanje policije na Cetinju, Savjet ukazuje i da je Uprava policije odbila da se „odredi i izjasni u odnosu na porijeklo povreda kod građanina D. J. smatrajući da je to isključivo u nadležnosti vještaka zdravstvene struke“.

“Savjet zato konstatuje da upotreba gumene municije ne može biti vrijednosni sud, već faktičko stanje i u tom pravcu treba usmjeriti dalju pažnju”, ističu oni.

I u ovom izjašnjenju podsjetili su menadžment Uprave policije da je odlučno negirana upotreba gumenog metka na opozicionim i građanskim protestima 2015. godine u Podgorici, ali da je Vlada Crne Gore kasnije, u komunikaciji sa Savjetom Evrope, ipak, priznala da je korišćeno ovo zabranjeno oružje.

Penzioner iz Nikšića D. J. je, uz podršku građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića i Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava (CHO), podnio pritužbu, ističući da su demonstranti na Dvorskom trgu bili mirni i da odgovorno tvrdi, jer je bio blizu kordona, da je napad na okupljene počeo bez ikakve najave.

“Da jeste, prvi bih se udaljio tim prije jer smo i razgovarali sa policijom. Dosta njih iz kordona me je poznavalo, sigurno bi mi rekli i oni sami da se planira upotreba sile i da treba da se udaljim. Poslušao bih, jer je to bilo u mom interesu. Ja sam srčani bolesnik “, naveo je on u pritužbi.

Istakao je da je odjednom nastao metež, da je odmah čuo i eksploziju, poslije koje je uslijedio dim.

“Šok bomba mi je bačena tačno između nogu. Osjetio sam toplinu, žar na lijevoj nozi i lijevoj ruci. Eksplozija kao da me odbacila dva do tri metra unazad i pao sam na leđa”, napisao je on.

Neko od demonstranata mu je prišao i izvukao sa trga.

“Odveli su me u Dom zdravlja, odnosno u hitnu službu. Ljekari su me ljubazno primili, kazali su da imam povrede i od gumenih metaka, na više mjesta po tijelu, uključujući i sjedalni predio. Prilažem fotografije i ljekarsku dokumentaciju “, istakao je D. J. u pritužbi.

Savjet je konstatovao da je jasno da je „u slučaju građanina D. J. došlo do povrede prava, jer je Uprava policije bila obavezna da pravi razliku između nasilnih i mirnih demonstranata, a građanima pruži razumno vrijeme da napuste lokaciju na kojoj se planirala upotreba različitih sredstava prinude“.

“Upotreba sile, uključujući i ispaljivanje određenih sredstava prinude, je trebala biti učinjena obazrivo, profesionalno i srazmjerno i bez nanošenja povrede mirnim demonstrantima. Patrone (kanisteri) hemijskih sredstava sami po sebi mogu postati opasno oružje i uzrokovati ozbiljne povrede, čak i smrt, ukoliko se ispaljuju (lansiraju) direktno u tijelo građanina. U slučaju građanina D. J. izostao je profesionalni pristup policijskih službenika”, kategorični su u Savjetu.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin odbio je da se izjasni konkretno i u ovom predmetu, već je Savjetu upućen objedinjen odgovor za više pritužbi, što ovo tijelo smatra neprihvatljivim.

Kako je Pobjeda već pisala, Uprava policije nasilni napad na mirne građane na Cetinju 5. septembra opravdava neistinom da su demonstranti napali policiju, zbog čega je uslijedila njihova intervencija.

Brđanin je naveo da su sredstva prinude morala biti upotrijebljena „prema licima koja su se protivpravno okupila i protivpravno ponašala, jer su nasilničkim ponašanjem izazvali napad na policijske službenike, koji su stajali u kordonu“.

Naglasio je i da su „preduzete mjere bile nužne i opravdane, da su sprovedene u skladu sa zakonom u funkciji opšte bezbjednosti, kao i da službenici Uprave policije prilikom upotrebe hemijskih sredstava prinude nijesu imali namjeru da povrijede bilo kojeg građanina“.

Direktor Uprave policije zaključio je i da žali „zbog povreda koje su pojedini građani zadobili i neugodnosti koje su doživjeli tom prilikom“.

Savjet u svojim zaključcima ukazuje da ima građana, „među kojima su i bezbjednosni stručnjaci, koji tvrde da je odluka o upotrebi sile donijeta bez osnova i unaprijed, izvan struktura Uprave policije ili nezavisno od stvarnog stanja javnog reda i mira“.

”To nameće obavezu Upravi policije da se odgovornije i jasnije postavi i u odnosu na efektivnu komunikaciju sa građanima tokom kriznih situacija, ali i na internu komunikaciju između policijskih službenika “, piše, pored ostalog, u zaključcima.

Konstatovali su i da žaljenje Brđanina zbog povreda građana „ne smije i ne može da se svede na pristup da su građani isključivo odgovorni što su se našli na ‘pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme’ već su policijski službenici bili dužni da silu i sredstva prinude koriste zakonito, proporcionalno i profesionalno bez obzira što javno okupljanje, kako tvrdi Uprava policije, nije bilo prijavljeno i zakonito“.