Dramska ofanziva Dubrovačkih ljetnih igara nastavljena je dvijema gostujućim predstavama – „Škrtičinom" u izvodjenju šibenskog Hrvatskog narodnog pozorišta, za koju je vladao neviđen interes publike, i ambicioznom predstavom „Braća Karamazovi" dubrovačkog Pozorišta Marina Držića.

I dok je Marijana Nola prilagodila i pojednostavila Moliéreovu slavnu komediju „Škrtac" i prebacila je u Šibenik, a Zoran Mužić maksimalno iskoristio glumački ansambl predvođen Joškom Ševom, dotle je makedonski reditelj Dejan Projkovski ovogodišnjim Igrama omogućio izlet u mračne dubine jednog od temeljnih djela ruske literature.

Niko nije pobjegao

Koristeći dramatizaciju Andreja Hienga, Projkovski je biranim glumcima, ali i koristeći gledaoce dubrovačkog pozorišta kao pozornicu, osigurao dovoljno prostora za potresnu i koncentrisanu šetnju djelom F. M. Dostojevskog.

Doduše, u prvom dvosatnom dijelu ansambl kao da je gubio na tempu pa je kasnonoćna predstava završila jedan sat poslije ponoći što je uticalo i na koncentraciju publike koja nakon pauze ipak nije pobjegla u dubrovačku noć. Naprotiv.

Prilog Amoreta

Publika je ostala i kako bi čestitala ponajprije vrsnom glumačkom ansamblu koji su predvodili upečatljivo agresivni Vladimir Posavec Tušek kao Dmitrij, maestralni Trpimir Jurkić u ulozi Ivana i eterični Mijo Jurišić kao Aleksej Karamazov.

Frane Perišin, tumačeći ulogu njihova oca Fjodora, prečesto je bio na granici preglumljivanja za što nije bilo nikakve potrebe.

Brilijantno je u ulozi oca Zosime glumio Branimir Vidić Flika, a istaknula se i Glorija Šoletić kao Grušenjka. Važan prilog autentičnosti i mističnosti predstave dao je i Djevojački hor Amorete uz dragocjen doprinos kompozitora muzike Gorana Trajkoskog.

(Izvor:Večernji list)