To je potencirano time što se naše djevojke, pa i žene u zrelijem dobu, trude da što više istaknu i naglase svoju ljepotu i seksualnost. Na stranu to što pri tome, nažalost, mnoge od njih pretjeruju prelazeći granicu dobrog ukusa. Činjenica je da su ljepota i seksepil postali glavni sastojak onog modela ženstvenosti koji nam se servira na estradi, u medijima, u urbanim sredinama i na društvenim mrežama.
Možemo se zapitati: Šta je glavni razlog da su danas ljepota i seksepil postali toliko važni?
Iako je riječ o kompleksnoj društvenoj pojavi, koja zahtjeva složenu analizu, ispitivanje dvadesetak mladih žena, pokazalo je da je njihov glavni motiv želja za ostvarivanjem ljubavi. One vjeruju da moraju tako da izgledaju kako bi sebi povećale šansu da što bolje prođu tokom sparivanja sa odgovarajućim partnerom.
Njihova logika je sljedeća: „Ako budem dovoljno privlačna – dovoljno lijepa i dovoljno seksi – tada ću da budem u stanju da privučem kvalitetnog, ’pravog’ partnera koji će u mene toliko snažno da se zaljubi da će do kraja života da se trudi da me usreći.”
Psihološka istraživanja sprovedena u SAD su pokazala da ljepota, visina i seksepil jesu prednost, tako da zaposleni koje krase ove osobine imaju veće plate od prosječnih. Iako navedene osobine imaju neki uticaj na druge ljude, on nikako nije svemoćan, već je ograničen. Problem nastaje kada neko počne da vjeruje da su ljepota i seksepil dovoljni za uspjeh i dosezanje trajne životne sreće.
Prijatno osjećanje lijepog je rezultat ocjene da je nešto veoma skladno, tako da pokreće na približavanje lijepom predmetu ili osobi. Seksepil – seksualna privlačnost – takođe motiviše na približavanje. Treba znati da iako nečija privlačnost budi želju da se toj osobi priđe, da se sa njom bude, ona nema moć da drugoga dugoročno zadrži. Čak je i veoma snažna zaljubljenost prolazno osjećanje.
Posljedica je da se naše tako lijepe i toliko privlačne žene često žale da ne mogu da ostvare srećne, stabilne i trajne ljubavne veze. Ne uspjevaju da ostvare sreću uprkos tome što ih njihova izuzetna privlačnost čini veoma poželjnima. Možda je problem što bi trebalo da umjesto da od sebe prave predmet želje i zaljubljivanja, počnu da sebe predstavljaju kao predmet voljenja.
Da bismo spriječili epidemiju mentaliteta starleta, potrebno je da kolektivno naučimo da razlikujemo ljubav od zaljubljivanja i da odustanemo od opojnog mita da ljubav donosi sreću.
(B92)
