Deset godina od smrti Federika Felinija
Federiko Felini

Majstor filmske fantazije i snova

Deset godina od smrti Federika Felinija

Moji filmovi nijesu pravljeni od sjećanja. Tvrdnja da su oni autobiografski je jednostavno rješenje. Nastajanje filma je svečanost, ispunjava čežnjom i daje sklad, mir, savršenstvo - rekao je Felini

MOJI filmovi nisu pravljeni od sjećanja. Tvrdnja da su oni autobiografski je jednostavno rješenje. Ja sam sebi bezmalo sve izmislio; djetinjstvo, ličnosti iz djetinjstva, nostalgiju, snove i sjećanja. To sam učinio da bih uživao u sjećanju. Jer, za mene je pričanje jedina igra koju vrijedi igrati, govorio je Federiko Felini, jedan od najvećih italijanskih reditelja i scenarista, koji je svjetskoj kinematografiji ostavio djela koja su ga svrstala u najveće majstore fantazije i snova.

Felini je rođen 1920. u Riminiju, gradu u kome je, po predanju, prešavši rijeku Rubikon, Julije Cezar "bacio kocku". Umro je 31. oktobra 1993. i ove godine Italija nizom raznih manifestacija obilježava dvije decenije od smrti svog velikog umjetnika i intelektualca. Četvorostruki oskarovac u kategoriji najboljih filmova izvan engleskog govornog područja, kao student izdržavao se baveći se glumom i novinskom karikaturom, a poslije ženidbe glumicom Đulijetom Masini 1943, koja je postala i njegova filmska muza, započeo je saradnju sa slavnim rediteljem Robertom Roselinijem, i to na pisanju scenarija.

Felini je kao scenarist zajedno s njim potpisao i jedno od takođe kultnih ostvarenja "Rim, otvoreni grad". Kao reditelj debitovao je 1950. filmom "Raskošna svetla", u vrijeme kada su ratne tragedije pomalo već zaboravljene, kada se stvorio optimizam blagostanja sa svojim, tada još teško prepoznatljivim zamkama. Tematika i problematika neorealizma, koja je bila na socijali, postupno se premještala ka psihološkim sadržajima, i taj filmski trend, čiji je najistaknutiji predstavnik upravo Federiko Felini, nazvan je neorealizam duše.

Petog Oskara Felini je dobio za životno djelo, a uručen mu je 1993, nekoliko mjeseci prije smrti. Režirao je 20 filmova, a istoriju svjetske kinematografije zadužio je remek-djelima, među kojima su i ostvarenja "Satirikon", "Rim", "Grad žena", "Klovnovi", "Kazanova", "Plovi brod", "Đulijeta od duhova", koji je posvijetio svojoj ženi. Pored "zaštitnog znaka" njegovog jedinstvenog, neponovljivog dara, tu je i kompozitor, i njegov prijatelj Nino Rota, s kojim je sarađivao u gotovo svim svojim filmovima:

"Ima jedna faza u radu koju najviše volim", pisao je Felini. "To je svečanost, nastajanje muzike i snimanje. Nino Rota! S Ninom mogu da ostanem danima, da ga slušam kako svira na klaviru, pokušavajući tačno da odredi neki motiv, pa pročisti neku muzičku rječenicu tako da se što više podudara sa osjećanjem koje želim da izrazim i tom djelu. Međutim, van posla, ne volim da slušam muziku. Ne znam, možda je to jedna od katoličkih uslovljenosti, činjenica da me muzika rastužuje. Ispunjava me grižom savjesti. Beskorisna kao svaki glas savjesti, ona upozorava, ispunjava čežnjom jer govori i podsjeća na neku dimenziju sklada, mira, savršenstva iz koje si isključen. Prognan. Muzika je okrutna, kao i svaka ljepota ispunjava nostalgijom i tugom, a kad prestane, ne znaš kuda odlazi. Svjestan si samo da je nedostižna, i da te boli. Ali eto, ja poznajem Nina Rotu, prijatelj sam mu, on me voli, i to me nekako tješi."

ŠTA BIVA KAD SE ODRASTE?

KADA je imao samo 12 godina, Felini je pobjegao od kuće i priključio se putujućem cirkusu. Ogromna radoznalost djeteta i taj svijet cirkusa ostali su kao fascinacija i u njemu, i u njegovim filmovima:

"Mnogo me nervira taj moralistički cilj da se odraste... Šta on zaista znači? I pod pretpostavkom da je moguće odrasti šta, dakle, biva kad se odraste? Da li ste ikada sreli odrasle? Ja nisam. Doduše, možda odrasli izbjegavaju ovakve kao što sam ja", govorio je veliki filmski mag.

SMISAO ZA FANTAZIJU

FELINI je ostao upamćen i kao vjesnik novih, revolucionarnih ideja iz šezdesetih godina 20. vijeka - poveo je opštu pobunu književnika, filozofa, sineasta, studenata i stvaralaca nove generacije pop i rok muzike protiv puritanskog, učmalog i konzervativnog italijanskog društva iz pedesetih godina.

"Moja generacija proživjela je djetinjstvo puno zabrana, prinuda, tabua... Ali, naša radoznalost i fascinacija nepoznatim bile su neokrnjene. Imali smo smisla za fantaziju, i to je ono što je spasavalo naše živote", objašnjavao je Felini.

(Izvor:Večernje novosti)