S druge strane, Vujanović u odgovoru na Krivokapićeve navode poručuje “pokušali ste me, besmisleno i nisko omalovažiti Vašim nakaradnim tumačenjem mog septembarskig dolaska na Cetinje”.

Reagovanje koje je Portalu RTCG dostavio bivši predsjednik CG Filip Vujanović prenosimo integralno:

U Vašem saopštenju Portalu RTCG reagovali ste na moje javno obraćanje pod naslovom ‘Sitan povod za krupno objašnjenje’. Konstatovali ste da je netačna moja tvrdnja da ste Vi tražili od ANB procjenu moje bezbjednosti da bi mi se ukinulo obezbjeđenje. Takođe, da je Vaš fokus, u kontekstu dešavanja na Cetinju, bio analiza uloge aktuelnog i bivšeg predsjednika u tom protestu te da sam se obratio javnosti, kako ste naveli, ‘po naredbi kako bi se zamaskiralo ustavno-pravno nasilje koje se sprovodi ovih dana protiv prve demokratske Vlade”. Ovim konstatacijama prinudili ste me na ovo otvoreno pismo.

Poštovani bivši predsjedniče Vlade,

Nije bilo potrebe da se ‘fokusirate’ na moju ulogu u cetinjskom septembarskom protestu jer sam ga dolaskom javno podržao. Smatrao sam da tim časnim ljudima pripada pravo da iskažu javno nezadovoljstvo zato što se obavlja ustoličenje u Cetinjskom manastiru a da prethodno Mitropolit Joanikije – jasno i javno – nije rekao da priznaje Crnogorce za naciju a njene vjernike jednako vrednuje kao one koji su Srbi.

Mitropolit i sada kaže da uvažava one ‘koji se osjećaju kao Crnogorci’. Na žalost, ne samo on. Ali on je Mitropolit crkve koja nije samo crkva vjernika koji su Srbi. Naciji se pripada a ne osjeća pripadnost. Nesretna formulacija ‘osjećaju kao Crnogorci’ je izvor uvjerenja da se pripadnost može mjenjati kroz promjenu tog osjećaja i nastojanja onih koji crnogorsku naciju ne priznaju da taj osjećaj mijenjaju. Crnogorci su Crnogorci zato što to jesu a ne što se ‘osjećaju kao Crnogorci’ i ne treba ih ubjeđivati da se pogrešno osjećaju. Znamo čemu takva besmislena ubjeđivanja vode.

Jednako je Mitropolit i javno i jasno trebao reći da se vjernici Crnogorci – a ne oni koji se osjećaju Crnogorcima – jednako vrednuju sa onima koji su Srbi. I to od ‘Pravoslavne crkve u Crnoj Gori’ – kako je to u odluci Svetog Arhijerejskog Sabor SPC opredjeljeno neposredno nakon majskog referenduma u Crnoj Gori. Od SPC odgovorno je tom odlukom vraćen Mitropolitu status Arhiepiskopa cetinjskog i egzarha Pećkog trona uz uvođenje Episkopskog savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Umjesto da ste tražili od Mitropolita i Patrijarha da jasno i javno saopšte da priznaju crnogorsku naciju i da su Crnogorci jednako vrednovani vjernici Pravoslavne crkve u Crnoj Gori i da nakon toga tražite od okupljenih da dozvole mirno ustoličenje u Cetinjskom manastiru – siguran sam da bi to prihvatili jer se i prethodni Mitroplit ustoličio na Cetinju – vi ste odlučili ili podržali naredbu da se bojnim otrovima, kako reče jedan od rukovodilaca akcije ‘raščisti teren’ i omogući Patrijarhu i Mirtopolitu dolazak u Cetinjski manastir vojnim helikopterom.
Nije meni niko ‘naredio’ da se obratim javnosti da bi ugrozio Vaš doživljaj legalnosti izbora aktuelne Vlade. O toj legalnosti izjasnili su se svi relevantni u međunarodnoj zajednici i nije bilo potrebe da se o tome izjašnjavam. Uostalom, niko mi nikad ništa nije naređivao niti sam bio za to podobna ličnost.

Nije mi jasno zašto Vas je povrijedio moj stav da ste tražili da ANB napravi bezbjednosnu procjenu moje ugroženosti nakon cetinjskog događaja. Zašto se uopšte prvi put vanredno tražila bezbjednosna procjena moje ugroženosti. I zamislite, procjenilo se da nijesam ugrožen. I to nakon toga što je predsjednik Vlade rekao na konferenciji za štampu da nijesam trebao biti na Cetinju.

Na temelju te procjene ukinuto mi je obezbjeđenje (iako ono ne zavisi od procjene ANB već je zakonska obaveza iz člana 18. Zakona o predsjedniku Crne Gore), oduzeto mi je službeno vozilo – koje mi pripada po čl.16 navedenog zakona. Ova prava su mi ukinuta bez dostave pisanog rješenja iako je ta dostava bila obavezna. Tražio sam, kako zakon nalaže, da mi se uruči pisano rješenje ali ga, naravno, nijesam dobio. Naravno – jer je bilo očigledno da se zakon ignorisao.

Takođe, nijeste poštovali zakonsku obavezu da me pozivate na državne prijeme poštujući počasni status bivšeg predsjednika. Vaš naum je bio da ignorisanjem zakonskih obaveza ustvari ignorišete taj status.

Nije meni, poštovani bivši predsjedniče Vlade, nikada trebalo obezbjeđenje. Nikada mi, kao bivšem predsjedniku, nije trebalo ni službeno vozilo. Nije mi trebalo ni da me Vi pozivate na Vaše državne prijeme. Od Vas mi nije trebalo ništa sem da ne pokušavate da me ponizite – činom i načinom- u, kako zakon propisuje – ‘počasnom statusu bivšeg predsjednika’. Pokušali ste me, besmisleno i nisko i omalovažiti Vašim nakaradnim tumačenjem mog septembarskig dolaska na Cetinje.

Istakao sam i u javnom obraćanju poštovanje postupka ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića zbog čijeg odnosa nijesam obavještavao javnost o ovom očiglednom ignorisanju zakona. Nijesam želio da jednog časnog čovjeka i pravnika stavljam u neugodnu situaciju. No, po svemu, a posebno cetinjskim događajima, mi izgleda da ga Vi nijeste pretjerano poštovali. Ne znam kako je on doživljavao Vaš odnos ali ja Vaš nepoštovanje prema meni doživljavam kao veliki kompliment.