Podsjećamo da je minimalna zarada u Crnoj Gori 450 eura, a prosječna je prema podacima Uprave za statistiku MONSTAT za maj iznosila 707 eura.

Prema posljednjim podacima Eurostata (Kancelarija za statistiku Evropske unije), minimalna plata u Evropi se kreće između 332 eura mjesečno u Bugarskoj do 2.257 eura u Luksemburgu. Po ovim podacima minimalna zarada u Crnoj Gori je veća nego u Bugarskoj, ali je “miljama daleko” od minimalnih plata u Luksemburgu.

U Francuskoj, u kojoj je u toku galopirajuća inflacija, minimalac se povećao tri puta (ukupno za 5,9 odsto), a sindikat koji štiti prava radnika se bori za to da cifra dostigne 2.000 eura mesečno.

U Španiji je minimalna plata dostigla 1.000 eura za 14 mjesečnih prihoda, dok je u Portugaliji sindikat tražio povećanje sa 705 na 800 eura. U Italiji, bez obzira na zahtjev Evrope i bez obzira na ogromnu inflaciju te dugove koje zemlja ima usljed pandemije i rusko-ukrajinskog sukoba, političari su podijeljeni po tom pitanju.

Kolika je godišnja prosječna zarada Evropljana

Po posljednjim proračunima, Švajcarci su ti koji zarađuju u prosjeku više od bilo kojih zaposlenih u drugim zemljama: 67.658,78 eura godišnje, što je trostruko više od prosječne zarade Italijana, dok Islanđani, Norvežani i stanovnici Luksemburga u prosjeku zarađuju oko 40.000 eura godišnje.

Njemačka prosječna plata je oko 31.000 eura, Francuzi u prosjeku zarađuju oko 21.000 eura, baš poput Italije i Španije, od kojih manje zarađuju Rumuni, Letonci, Mađari i Hrvati – manje od 10.000 eura godišnje.

Po posljednjim analizama OCSE-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) koji je uzeo u obzir kretanje srednjih primanja u Evropi u posljednjih 30 godina, Italija je na nezavidnom mjestu u odnosu na ostale zemlje i takođe je jedina zemlja u kojoj se plate smanjuju umjesto da se povećavaju.

Italije je tako doživjela smanjenje plata za 2,9 odsto u odnosu na Španiju u kojoj su one porasle za 6,2 odsto, Holandiju sa porastom od 15,5 odsto, Francusku sa 31,1 odsto i Njemačku gdje su cijene porasle za 33,7 odsto.

Na listi deset zemalja čiji zaposleni imaju najveću prosječnu zaradu nalaze se: Švajcarska sa 4.900 eura mjesečno, zatim Danska sa 3.914 eura, Norveška za 3.795 eura, Luksemburg gdje se zarađuje 3.573 eura, Island sa 3.221 eurom, Austrija – 3.104 eura, Irska sa 3.041 eurom, Njemačka sa 2.952 eura, Francuska sa 2.791 eurom i Švedska sa 2.770 eura.

Švajcarska je takođe i lider u kvalitetu života, ne samo zbog visokih plata već i zbog sigurnosti, usluga kako u privatnom tako i u javnom sektoru, te odnosu građana prema prirodnom ambijentu.

Koliko se zarađuje u Italiji

Po podacima Eurostata prosječna godišnja zarada Italijana je oko 21.462,62 eura što je oko 1.533 eura mjesečno za 14 plata. Ipak treba uzeti u obzir da nemaju svi radnici 14 primanja kao i da se plate drastično razlikuju od juga ka sjeveru zemlje.

Ova cifra se takođe mijenja kada se radi o plati koju primaju muškarci i onoj koju primaju žene i koje se jako razlikuju. I mada žene obavljaju iste poslove kao i muškarci, one su manje plaćene.

Cifra se takođe mijenja i s obzirom na godište zaposlenog i sektora u kojima rade. Po podacima INPS-a u Italiji najviše zarađuju muškarci između 55 i 59 godina čija je prosječna godišnja plata oko 32.000 eura, dok oni koji imaju između 60 i 64 godine zarađuju oko 30.000 godišnje, dok osobe preko 65 godina zarađuju oko 22.514 eura.

Podaci takođe pokazuju da mladi između 20 i 30 godina zarađuju prosječno oko 11.456 eura godišnje bruto ako su muškarci i oko 8.063 eura bruto ako su žene. Te cifre rastu sa godinama, a i u zavisnosti od sektora rada tako da je u 2021. godini došlo do povećanja plata u sektoru bankarstva za 7,5 odsto, kao i u sektoru finansija i osiguranja, dok su ostali na 23.000 eura zaposleni u privatnom sektoru i 33.500 eura bruto zaposleni u javnom sektoru.

Najnižu platu, oko 7.000 eura godišnje primaju poljoprivredni radnici kao i zaposleni u domaćinstvima. Italija je iznad evropskog prosjeka indeksa siromaštva radnika. Naime u ovoj zemlji 11,6 odsto osoba koje rade su siromašne dok se taj procent u Evropi zaustavlja na 9,2 odsto.

Da li rastu plate?

Zbog galopirajuće inflacije u skoro cijeloj Evropi dolazi i do porasta plata, sem u Italiji u kojoj, bez obzira na ogroman porast cijena, nije došlo do porasta plata.

“U Eurozoni je inflacija dostigla 7,5 odsto, što će dovesti i do porasta plata u ovoj godini za 3 odsto”, izjavio je ekonomista i šef Centralne evropske bankae Filip Lejn, rekavši da se tako nešto nije dogodilo u posljednjih deset godina.

Tako da, ako je prošle godine minimalac u Francuskoj bio povećan tri puta (ukupno oko 5,9 odsto) a sindikati su naumili da dođu do cifre od 2.000 eura, u Španiji je ta cifra dostigla 1.000 eura, a u Portugaliji se očekuje povećanje sa 705 eura na 800.

U Njemačkoj, 85.000 radnika čeličana pokušava da dogovori povećanje od 8,2 odsto, dok su zaposleni u hemijskom i farmaceutskom sektoru dobili ukupnu sumu od 1.400 eura. Minimalna plata će porasti sa 10 na 12 eura na sat a u Danskoj od 10 na 14 eura po satu kako to traži sindikat.

Generalni sekretar Evropske konfederacije sindikata Luka Visentini, objasnio je da su “minimalne plate najveće u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj, ali se trenutno radi i na velikim kampanjama u Belgiji, Španiji i Portugaliji i to na dva fronta, štiteći najsiromašnije kategorije povećanjem plata po zakonu i istovremeno povećavajući platu svaki put kada dođe do obnavljanja ugovora”.

U Italiji ne postoji minimalac

Za razliku od najvećeg broja evropskih zemalja, u Italiji ne postoji tzv. minimalna plata i od 1990. godine do danas je čak došlo do smanjenja plata. Italijanske firme su odbile reviziju oko povećanja plata, Generalna konfederacija italijanske industrije je rekla “NE” zahtjevu ministra rada, a polovina zaposlenih u Italiji čeka obnovu ugovora.

Italijanska politika nije u stanju da se dogovori o zakonom stabilizovanoj minimalnoj plati ispod koje je nemoguće sići i koja uzima u obzir troškove života i rast cijena. To bi pomoglo svim onim radnicima koji su plaćeni izuzetno malo, naročito mladima.

S obzirom na inflaciju koja je u maju dostigla rekord kakav nije viđen od 1986. godine, minimalac utvrđen zakonom bi trebalo da je prioritet u Italiji, no nažalost to nije tako.

Čak se ni sami sindikati ne slažu oko minimalca dok jedino Italijani imaju jasne ideje. Po nedavnom istraživanju instituta za istraživanje tržišta, 86 odsto ispitanika želi da se uvede zakonski minimalac.

I dok je Evropska unija na korak do političkog dogovora oko direktive, evropski komesar za ekonomiju Paolo Đentiloni izjavio je za dnevni list La Stampa da je kupovna moć s obzirom na plate dramatično smanjena.

“Povećanje razlika u staležima postaje ogromno tako da to ne smije da bude ignorisano i potrebno je donijeti i u Italiji zakon o minimalcu kojim će biti garantovana prava radnika. Potrebno je i podići takse velikim multinacionalnim kompanijama koje izlaze kao pobjednici iz ovog kriznog perioda, prvo pandemija a sada rat”, rekao je Đentiloni.

Porez na platu

Jedna od solucija bi bilo i smanjivanje poreza na zarade koji ima veliki uticaj na italijanske plate jer razlika između bruto plate koju treba da plati poslodavac i neto zarade koja ostaje zaposlenom je astronomska.

Što se evrope tiče na prvom mjestu po porezu je Belgija sa 52,6 odsto, zatim Njemačka sa 48,1 odsto, Austrija sa 47,8 odsto, Francuska sa 47 odsto i Italija sa 46,5 odsto. No smanjenje poreza bi Italijansku vladu jako mnogo koštao. Ukoliko bi dali radnicima po 100 eura više svakog mjeseca to bi zemlju koštalo 16 milijardi eura.

Mladi napuštaju zemlju, ali kako izabrati gdje otići

Obzirom na vrlo niske plate u Italiji i nikakve perspektive za mlade, bilježi se veliki “odliv mozgova”, samo u 2019. godini zemlju je napustilo 70.000 ljudi. U posljednjih 10 godina skoro pola miliona mladih je napustilo Italiju da bi našli bolje plaćene poslove u drugim zemljama Evrope. Situacija je najteža na jugu gdje se najviše i osjeća nedostatak posla.

Vilijam Rasel je kreirao jednu vrstu digitrona koji se zove Salary calculator, koji se bazira na podacima Glassdoor-a na osnovu koga je moguće pronaći informacije o srednjim platama za 36 vrsta poslova, od nastavnika preko medicinskih sestara, advokata i zaposlenog u baru.

Sve plate iz 38 zemalja po podacima OCSE-a su preračunate u dolare i funte. Na primjer, jedna medicinska sestra u Portugaliji zarađuje 14.000 dolara dok u Južnoj Koreji zarađuje 33.000, a u Americi 66.000.

I dok informatičar koji pravi softvere u Kolumbiji zarađuje nešto manje od 15.000 eora u Švajcarskoj je njegova plata 107.000 na godišnjem nivou. I mada je Švajcarska zemlja sa najvećom platom u Evropi potrebno je uzeti u obzir i mnoge druge stvari, a to su i troškovi života u svakoj zemlji (kakvo je zdravstveno osiguranje, da li je potrebno grijati većim dijelom godine, kakav je gradski prevoz i koliko je udaljen posao od kuće, da li postoje niskobudžetni letovi, ima li pijaca itd).

Na primjer, u Turskoj su troškovi života vrlo niski tako da su i plate niske: ukoliko, kako je to izračunao Quartz at Work, advokat u Instanbulu zarađuje malo, oko 7.400 dolara godišnje to je, s obzirom na niske troškove života u toj zemlji, isto kao da u Rejkjaviku zarađuje 64.000 dolara godišnje.