Đukanović upozorava da se ovakvim otvaranjem teme Temeljnog ugovora, insistiranjem premijera na hitnosti njegovog potpisivanja, jača polarizacija u društvu, a ne doprinosi pomirenju i dinamiziranju evropeizacije koje premijer najavljuje kao posljedicu ovog procesa.

"Pitanje Temeljnog ugovora sa SPC mora biti riješeno. No, radi punog legitimiteta ovog ugovora, proces usaglašavanja njegove sadržine morao bi, usljed osjetljivosti pitanja koja tretira, biti praćen širim i transparentnijim konsultacijama umjesto neobjašnjivim ubrzanjem procedura. U te konsultacije treba uključiti i referentne stručnjake za predmetna pitanja, prvenstveno predstavnike akademske i naučne zajednice u Crnoj Gori, kao i civilnog društva. Tako bi se definisanje njegove sadržine, umjesto na političkim, zasnivalo na empirijskim zaključcima primjerenim građanskom konceptu države Crne Gore. Vlada Crne Gore je zvanično objavila nacrt ovog ugovora, ograničavajući time mogućnost da se o njegovoj sadržini nastavi špekulisati u javnosti i medijima, i to je dobro", navodi Đukanović.

Ipak, poručuje, da bi to morala biti samo prva faza u istinski temeljnom pristupu ovom pitanju.

Vrijeme je da stavi tačka na svako dalje razmatranje realizacije uvođenja vjeronauke u školama

"U poređenju sa prethodnim nezvaničnim verzijama tog ugovora, postoje određene formulacije iz kojih se čita da je prepoznat dio ranije izloženih kritika. Međutim, i u ovom najnovijem nacrtu Ugovora ostavlja se prostor za uvođenje vjeronauke u javne škole", ističe.

 Naime, u drugom stavu člana 16 stoji: “Pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama mоže se regulisati u skladu sa pravnim pоretkоm države“. Na drugoj strani, napominje Đukanović, poznato je da Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju zabranjuje religijsko djelovanje u javnom školstvu.

"Jasno je da se ovakvom odredbom pravi osnov za mogućnost pokretanja izmjena zakonskih rješenja a kako bi se stvorile pretpostavke za uvođenje vjeronauke. U malom multietničkom i multikonfesionalnom društvu, kakva je Crna Gora, važno je da se religijsko obrazovanje sprovodi na način da se djeci omogući upoznavanje sa različitim religijskim tradicijama u cilju međusobnog upoznavanja, približavanja i razumijevanja. To znači da u škole treba vratiti i osnažiti građansko obrazovanje koje doprinosi razvoju kritički orijentisanih i aktivnih građana koji oblikuju dalje demokratsko društvo zasnovanog na kulturi ljudskih prava. Naravno, nema smetnji ni sada da svako, u svoje slobodno vrijeme, van škole, upražnjava vjersku nastavu u skladu sa vlastitim potrebama i okviru svoje vjerske zajednice. Znači, vrijeme je da stavi točka na svako dalje razmatranje realizacije uvođenja vjeronauke u školama, i da se posvećeno radi na očuvanju svjetovnosti rada vaspitno-obrazovnih institucija", poručuje Đukanović.

Iako je, dalje navodi, i prethodnim ugovorima sa drugim vjerskim zajednicama predviđena obaveza državnih vlasti da po pokretanju krivičnih procedura protiv sveštenstva obavještavaju starješine vjerskih zajednica, što se namjerava učiniti i sa ovim ugovorom, to kao obaveza nikada nije zaživjelo.

"U odnosu na druge temeljne ugovore koji nemaju dejstvo međunarodnih, treba imati u vidu da je to u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP). Stoga se ove odredbe moraju revidirati i u postojećim ugovorima i obrisati iz nacrta ugovora sa SPC, a na što je CGO i ranije ukazivao. Dalje, dokaz da se u normiranje ovog pitanja u slučaju SPC-a ušlo nepromišljeno govori i to da se obaveza informisanja starješina ne svodi samo na obavještavanje nadležnog arhijereja u slučaju pokretanja krivičnog postupka, već i u slučaju pokretanja prekršajnog postupka. Ukoliko bi se ova odredba, koja ne postoji u ugovorima sa drugim vjerskim zajednicama, zaista primijenila to bi značilo da bi vlasti bile dužne obavještavati starješine SPC i o trivijalnim slučajevima, poput postupaka usljed saobraćajnih prekršaja, što vjerovatno ipak ne postoji kao namjera", naglašava Đukanović.

Konačno, CGO cijeni da je zabrinjavajuće da se politički život u Crnoj Gori nastavlja vrtjeti isključivo oko pitanja religije umjesto demokratizacije i evropeizacije.

"Takođe, jako je opasna, po građanski karakter društva, tendencija da se za političke odluke na konsultacije ide kod crkvenih poglavara samo zato što neko cijeni da iz toga može profitirati sakupljanjem političkih poena. Religijske zajednice treba konsultovati kad su u pitanju politike kojima se uređuje zaštita vjerskih prava i usko vezana pitanja, ali ostale sfere političkog odlučivanja i uređivanja odnosa u društvu trebalo bi da se zasnivaju na objektivnim i racionalnim procjenama efekata po opšte dobro, a ne na dogmi bilo koje religije", zaključuje Đukanović.