U moru prežvakanih ljubavnih priča, film „Before Midnight“ režisera Richarda Linklatera predstavlja pravo osvježenje. Nastavak Linklaterovog filma „Before Sunset“, koji je iščekivan punih devet godina, ušetao je u muzej najboljih ljubavnih filmova svih vremena i postao jedan od njegovih najvrijednijih eksponata.
Zub vremena
Prošlo je skoro izvjesno vrijeme od kada su se Jesse (Ethan Hawke) i Celine (Julie Delpy) odlučili da ostave svijet koji znaju za sobom i stvore novi svijet za sebe. Danas oni žive u Parizu sa dvije male djevojčice, bliznakinje koje su začeli iste noći kada su odlučili da provedu život zajedno. Jesse se bori da održi vezu sa sinom, koji živi sa majkom na drugom kontinentu. Radi na novoj knjizi i ne odustaje od starog sna da živi od izdavaštva. Celine se nalazi na raskrsnici između poslova. Bori se da donese pravu odluku i pokušava da učini ono što želi, a da pri tome ne povrijedi porodicu.
Jesse i Celine odlaze na maleno grčko ostrvo kako bi na par nedjelja pobjegli od ludila svakodnevnog života. Tamo sa dragim prijateljima satima razgovaraju o literaturi, ljubavi, seksualnim problemima u digitalnoj eri, razlikama između muškaraca i žena… Zaljubljeni pogledi, osmijesi i dodiri su tu. Izgledaju kao par koji opravdava rečenicu „I živjeli su srećno do kraja života“. Ali, onda, ljubavne poglede gase priče o roditeljskim sastancima. Osmjesi ostavljaju modrice kada nekada bezbrižne ljubavnike počinje drmati kriza srednjeg doba. Dodiri se zaboravljaju dok lete optužbe o tome ko je kriv za prisustvo rutine u krevetu. Postavlja se pitanje – zar ni najromantičnije ljubavne priče ne uspijevaju odoljeti zubu vremena.
Oda intimnosti
Prva dva dijela Linklaterovog filma puna su strasti i erotskog naboja. Čine odu mogućnostima, nepromišljenostima i rizicima, koju nosi ljubav prema potpunom neznancu. Film „Before Midnight“ produbljuje odnos između čovjeka i žene, koji više nisu samo strastveni ljubavnici, već ljudi koji duboko poznaju jedno drugo. Može se napisati cijeli jedan esej o sceni u hotelu kada se spremaju da vode ljubav. Zašto on rutinskim pokretima dodiruje njeno tijelo, zašto je njena majica spuštena dok šeta po sobi, zašto on ne primjećuje kako je divan pogled iz hotela, zašto prekidaju vođenje ljubavi da bi se javili na telefon njegovom sinu… Ova scena predstavlja jednu od najrealnijih oda intimi u svjetskoj kinematografiji.
Bez maskiranja
Kažu da đavo leži u detaljima. Režiser Linklater pažljivo bira riječi, sitnice i momente, kojima slika portret zaljubljenih nadmudrujući ne jednog, već hiljadu đavola. Ne maskira bore i podočnjake, ne sakriva obline koje nose četrdesete godine, koristi faktore djece, vremena koje prolazi i iznevjerenih očekivanja. Sve što je tužno, pojačano je ironijom. U svim momentima smijeha odzvanja duboko nezadovoljstvo. Linklater uspijeva da zabilježi najkompleksnije ljudske emocije i sazrijevanje jedne naizgled proste priče o ljubavi. Opravdava simboliku naziva svih filmova, opisujući početak veze (prije izlaska sunca), njene ključne momente i odluke (prije zalaska) i atmosferu koja će zaljubljene vjerovatno pratiti do kraja njihovih života (prije ponoći). Što je najvažnije, ovaj efekat postiže potpuno prirodno, čineći da posmatarač polako uđe u biskopsko platno i nastavi šetati kraj glavnih likova dok oni neusiljeno raspravljaju o životu.
Glumački tandem iznosi svoje uloge briljantno duboko ranjavajući svakog posmatrača. Razmjenjuju vulkane riječi, grozničavo se svađaju i trpe posljedice gorko-slatkog ukusa bliskosti, savršeno prenoseći osjećaj bliskosti i povremene tjeskobe koji prati duge veze. Hawke je vremenom potpuno sazreo i nikada nije bio ubjedljiviji kao Jesse. Delpy magnetično, sirovo i provokativno dočarava i najsićušniju emociju beskompromisne Celine. Hawke i Delpy čine da posljednja razglednica od zaljubljenih, koja ovog puta stiže iz Grčke, postane savršeno finale jedne od najstvarnijih priča o ljubavi. Ili, još jedan njen nastavak…
Inspirisano istinitom storijom
Režiser Linklater je nekoliko godina prije snimanja prvog dijela trilogije „Before“ doživio veoma sličnu ljubavnu priču, koja je inspirisala storiju o zaljubljenom paru. Linklater je u Filadelfiji sreo tajanstvenu Amy sa kojom je za samo 24 časa doživio jednu od najuzbudljivijih ljubavnih veza u svom životu. Nažalost, Linklater i njegova dama izgubili su kontakt. Mnogo godina kasnije, nakon što je već gotovo digao ruke od traženja, Linklater je saznao da je Amy nekoliko godina ranije poginula u saobraćajnoj nesreći. Budući da je inspirisala sami začetak priče čiji su junaci Jesse i Celine, Linklater je odlučio da joj posveti film „Before Midnight“.
Između svitanja i sutona
Radnja filma „Before Sunrise“ (1995.) počinje u vozu na putu ka Evropi, gdje se Amerikanac Jesse i Francuskinja Celine susrijeću prvi put. Provode romantičnu noć u Beču, misleći da se više neće vidjeti. Celine misli da je Jesse samo američki dječak, koji želi da spava sa Francuskinjom u vozu i prepričava svoj poduhvat. Ipak, Jesse će promijeniti njeno mišljenje devet godina kasnije. Film „Before Sunset“ (2004.) počinje njihovim neočekivanim susretom u Parizu, gdje je Jesse, sada otac i suprug, došao da promoviše knjigu u kojoj je opisao njihovu romansu. Nakon duge rasprave, opakog prebacivanja i nekoliko trenutaka neizdržive bliskosti, Jesse shvata da nikada nije bio zaljubljen u neku ženu kao u Celine. Donosi odluku da ostavi sve za sobom i okuša sreću sa njom.
(Izvor:Pobjeda)
