Prema provjerenim informacijama ulazak Bosne i Hercegovine u NATO je definitivno zaustavljen. NATO savez ne želi da se Ruska federacija preko BiH indirektno infiltrira u NATO savez. Ulazak BiH u NATO bi automatski predstavljao i glas Rusije u NATO-u koja bi preko članstva BiH mogla blokirati akcije NATO-a. BiH je postala žrtva rusko-srbijanskog dogovora, uz podršku dijela hrvatske i bošnjačke politike u BiH, odnosno u situaciji u kojoj se nalazi BiH očigledno je, da se ukupan sigurnosno-obrambeni sistem BiH nalazi pod kontrolom Srbije odnosno Moskve. U analizi IFIMES-a od 28.8.2012.godine „BiH: Transverzala Moskva – Beograd – Banja Luka – Sarajevo“ Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije je, između ostaloga, naveo i sljedeću analizu i procjenu:
„Vodeće političke stranke preko ponuđenih rješenja za implementaciju presude u slučaju „Sejdić-Finci“ pokušavaju promijeniti suštinu ustavnopravnog poretka odnosno u pozadini se skrivaju strateški interesi kao što je odugovlačenje sa punopravnim članstvom BiH u NATO-u odnosno u konačnoj fazi sprječavanje članstva u NATO-u. Razotkriva se i pozadina namjere za rekonstrukcijom vlasti, koja bi omogućila da kadrovi Zlatka Lagumdžije (SDP) i Fahrudina Radončića (SBB) preuzmu pored ministarstva vanjskih poslova još ministarstvo odbrane, a Radončić posebno poziciju ministra bezbjednosti BiH. Time bi se uspostavio potpuni nadzor nad ključnim resorima za proces članstva u NATO-u i u sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine. Zabrinjavajuće je, da bi se na taj način sigurnosni sistem BiH neposredno povezao sa Moskvom, koja je transverzalom povezana i sa Teheranom. Navedena transverzala bi se preko trenutnog statusa BiH i partnerskog odnosa sa NATO-om infiltrirala ubezbjednosni sistem ove organizacije, EU i drugih međunarodnih institucija i agencija koje se bave bezbjednosnom zaštitom zapadnih država”.
U vrijeme rušenja pravosudnog sistema u BiH, posebno Suda i Tužilaštva BiH od strane „Transverzala Moskva-Beograd-Banjaluka“, paralelno se realizovala strategija ovladavanja Oružanim snagama BiH i bezbjednosno–obavještajnim sistemom u BiH. Trenutno je „transverzala” angažovana na konačnom ovladavanju pravosudnim sistemom na nivou BiH. „Transverzala“ je pripremila cijeli set uslova „problema“ kako bi definitivno udaljila BiH od članstva u NATO-u ne samo kroz organizovanje referenduma, nego kroz razne pravne zavrzlame, kao što je državna i vojna imovina i slično. Indolencija NATO-a će uskoro dovesti BiH na raskrsnicu, da li se prikloniti vojno-odbrambenom savezu sa Srbijom i Rusijom? Imajući u vidu da najznačajniji dio bošnjačke i hrvatske politike na čelu sa Fahrudinom Radončićem, Zlatkom Lagumdžijom i Draganom Čovićem (HDZ) u BiH pruža podršku „transverzali“, onda budućnost BiH nije nikada bila neizvjesnija kao sada, pa čak i od ratnog perioda 1992-1995.godine. Zbog toga ne iznenađuje poziv Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da će patriote oružjem braniti BiH ukoliko to bude potrebno ističu iz IFIMES-a.
MINISTAR „TRANSVERZALE“
"Dok agencije za sprovođenje zakona u BiH, na čelu sa Agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), demonstriraju svu silinu rusko-srbijanske strategije u BiH kroz nelegalna hapšenja, zastrašivanja građana, montirane istrage, kršenje zakona i kroz zloupotrebe ovlaštenja, ministar bezbjednosti BiH javno obmanjuje građane BiH,da nema nikakvih nadležnosti nad operativnim radom agencija za provođenje zakona i svojim ponašanjem podsjeća na Fikreta Abdića sa početka ’90-tih godina prošlog stoljeća. Analitičari smatraju, da se radi o klasičnoj obmani ministra", smatraju iz Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)
OČEKUJE SE NJEMAČKI POZIV ZA NOVIĆA I HRGIĆA
Dezavuirajući bosanskohercegovačku javnost, da nema nikakve ingerencije nad upravnim organima i jedinicama kojima je ministar, ministar bezbjednosti BiH istovremeno pruža apsolutnu i jedinstvenu podršku svim akcijama sigurnosnog aparata u BiH. Takođe, Ministarstvo sigurnosti shodno ustavu i zakonu BiH ima i direktne nadležnosti u oblasti otkrivanja počinilaca krivičnih djela terorizma, trgovine drogom, falsifikovanja domaće i strane valute i trgovine ljudima i drugih krivičnih djela sa međunarodnim ili međuentitetskim elementom te u prikupljanju i korištenje podataka od značaja za sigurnost Bosne i Hercegovine. Ove direktne nadležnosti su pod kontrolom Vjekoslava Vukovića, pomoćnika ministra bezbjednosti BiH za borbu protiv terorizma, organizovanog kriminala i zloupotrebe droga i Bakira Dautbašića, sekretara ministarstva kojeg „transverzala“ priprema za novog čovjeka bosanskohercegovačke bezbjednosno-obavještajne agencije OSA - OBA, već od juna 2014.godine. Vuković, kojeg je procesuiralo hrvatsko pravosuđe je 8.juna 2010.godine na Županijskom sudu u Rijeci osuđen na devet mjeseci zatvora zbog optužbi za posredovanje u nabavci oružja za pokušaj dvostrukog ubistva automobilskom bombom u oktobru 2008.godine u Rijeci. U izvještajima obavještajnih službi Vuković se ocjenjuje kao osoba koja je negativno nastrojena prema svemu onome što pripada bošnjačkom-istorijskom krugu, što ga u velikoj mjeri pozicionira kao desnu ruku ministra bezbjednosti BiH, ali i diskvalifikuje za obavljanje te dužnosti.
I dok se u Tužilaštvu BiH saslušavaju zaposleni SIPA-e, koji su samoinicijativno dali iskaze o zloupotrebi direktora SIPA-e Zupca i njegovih saradnika rizikujući svoje živote i egzistenciju u obrani demokratije i države BiH za to vrijeme ministar sigurnosti BiH pruža punu zaštitu i podršku kompromitovanom rukovodstvu SIPA-e i javno obmanjuje javnost da nema nikakvih ingerencija nad upravnim jedinicama i organima ministarstva bezbjednosti BiH kojima je upravo on šef. Ministar pruža zaštitu i Anđelku Hrgiću, glavnom operativcu SIPA-e kojeg je Ante Đapić optužio da je kao jedan od predratnih šefova Službe državne bezbjednosti BiH (SDB BiH) rukovodio akcijom ubojstva njegovog ujaka u SR Njemačkoj 1989. godine. I dok se Hrvatska suočava sa teškim izazovima u EU zbog zaštite Josipa Perkovića, bivšeg rukovodioca SDB-a, za to vrijeme ministar sigurnosti BiH štiti cijelu strukturu „transverzale“ na čelu sa aktualnim ministrom civilnih poslova BiH Sredojem Novićem, koji je upravo 1989. godine bio šef bosanskohercegovačke Službe državne bezbjednosti i koji je direktni zaštitnik Anđelka Hrgića, kojeg je Nović kao nekadašnji direktor SIPA-e pozicionirao na najvažnije operativno mjesto u SIPA-e. SR Njemačka će se uskoro obratiti i vlastima BiH u pogledu ne samo Sredoja Novića, Anđelka Hrgića, nego i niza drugih osoba koje su bile angažovane u SDB na praćenju i likvidaciji tzv. jugoslavenske emigracije u zemljama zapadne Europe, posebno SR Njemačke, ističe se u analizi IFINES-a.
PRISLUšKIVANJE NOVINARA I PRIPREME ZA HAPšENJA U RS-u
Bezbjedonosna anarhija i pravna nesigurnost koju stvara Ministarstvo bezbjednosti BiH zajedno sa SIPA-om je klasični primjer diktatorskih i agresorskih sistema. Niz je primjera da se policijske i sigurnosne strukture u BiH na čelu sa Ministarstvom sigurnosti i SIPA-om bave i medijima. Praćenjem, uhođenjem, prijetnjama i nezakonitim prisluškivanjem medija u BiH, počevši od nedjeljnika „Slobodna Bosna“, „Dani“, a prema dostupnim informacijama već relativno duže vrijeme se prisluškuju i telefoni redakcije “Oslobođenje” u Sarajevu. SAD koja je bila vodja reformi sistema odbrane, pravosuđa, obavještajnih službi i policije je zadobila težak udarac od „transverzale“ i kadrovi kao, Goran Zubac, Sredoje Nović, Dragan Mektić su na kraju kompromitirali predstavnika SAD-a (ICITAP - Međunarodni program Ministarstva pravde SAD-a za obuke i pomoć u oblasti kriminalističkih istraga) u BiH, čiji je službenik i uhapšen od FBI zbog navodne korupcije, zatim diplomate američkog State Departmenta, koji su iznajmljivali kuću sadašnjeg ministra sigurnosti BiH, a uskoro predstoji kompromitacija visokih zvaničnika SAD-a i OHR-a koji su provodili reformu pravosuđa i to od kadrova kao što su Dragan Čorlija, koji je bio gospodar života i smrti u ratnom periodu na Ilidži od 1992.godine, Vesne Budimir, HDZ-SDP kombinacije u Tužiteljstvu BiH, koji imaju zadatak da podijele Tužiteljstvo BiH po nacionalnoj osnovi, ali i tu su i ostali kao što je Branko Perić, visoki sudski funkcioner. Dok se u BiH uspostavlja sistem sličan onome koji je vladao Srbijom u vrijeme Slobodana Miloševića i Milorada Ulemeka Legije, dotle direktori agencija sastanče i javnosti saopštavaju da saradnja nije nikada bila bolja između agencija, što je i naprosto tačno, ali u smislu da se ništa ne radi, odnosno da se urušava sigurnosno-odbrambeni sistem BiH. Naime, nastupajući period pred Opšte izbore u BiH (oktobar 2014) će karakterisati dodatne zloupotrebe sigurnosno-obavještajnih agencija i već se u okviru SIPA-e priprema niz akcija, koje će direktno uticati na izbore u Republici Srpskoj i s tim u vezi se sprema niz istraga i hapšenja opozicionih lidera u RS-u, u Banjaluci, Bijeljini, Trebinju i Doboju.
ODGOVORNOST NA GLAVNOM TUŽIOCU I PREDSJEDNICI SUDA BiH
Tužilaštvo i Sud BiH imaju veliku odgovornost u zaustavljanju i razbijanju policijske diktature u BiH. Glavni tužlac BiH bi trebao da hitno raščisti većinu aktuelnih istraga koje su otvorili njegovi najbliži saradnici u dogovoru sa direktorima agencija, ministrom bezbjednosti BiH, Zlatkom Lagumdžijom, Miloradom Dodikom, Sredojem Novićem i Nikolom špirićem, a koje su politički motivisane. Najveći uspjeh sadašnjeg Glavnog tužitelja BiH će biti ako uspije da uspostavi kontrolu nad svojim najbližim saradnicima, koji pod plaštem institucije i pozicije realizuju najžešća kršenja zakona i ustava BiH. Skandalozno hapšenje i istraga protiv zastupnika u Parlamentu BiH šemsudina Mehmedovića, ali i indirektni napadi na Amira Ahmića, oficira za vezu sa ICTY, od strane SIPA-e su samo „najveća kap u moru“ zloupotreba koje se vrše u okviru bezbjednosno- obavještajne zajednice BiH. Ukupni sigurnosno-obavještajni i tužilački sistem BiH već duže vremena realizuje medijsku i institucionalnu pripremu za otvaranje istrage protiv člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i vrlo je značajno da je Izetbegović već u startu natjerao ministra bezbjednosti BiH Radončića, da javno kaže sa kakvim „dokazima“ raspolaže u nizu optužbi koje je kao ministar i kao vlasnik „Dnevnog avaza“ javno montirao bošnjačkom članu Predsjedništva BiH. Jedan od ciljeva „transverzale“ i ministra bezbjednosti BiH je političkim montiranim postupkom zauvijek eliminisati Izetbegovića sa političke scene u BiH, ističe se u analizi IFINES-a.
KRAJIŠNIK U PREDSJEDNIŠTVO BiH, IZETBEGOVIĆA ELIMINISATI
Međunarodni institut IFIMES smatra da je slučaj Momčilo Krajišnik nanovo otvorio pitanje ko i na koji način može biti politički angažovan u BiH. Dok sa jedne strane imamo policijsku torturu u BiH koja montira lažne istrage i optužnice u političkim obračunima s druge strane imamo nedefinisan zakon, koji omogućava da osobe koje su osuđene za najteža krivična djela, uključujući i genocid mogu teoretski biti šefovi države BiH. Umjesto da se posegne za američkim sistemom po kojem se oduzimaju sva građanska prava osuđenicima za najteže zločine, prvenstveno pravo političkog angažmana, u BiH je potrebna optužnica za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja onemogućava izbor u državni sistem BiH, a na osjetljiva bezbjednosna mjesta ne možete biti postavljeni ukoliko se vodi istraga Tužiteljstva u oblasti opšeg kriminala, korupcije ili terorizma što je neprihvatljivo. Takav neuređen sistem je i doprinio da Bosna i Hercegovina ima ministra bezbjednosti kojem je direktor SIPA-e Goran Zubac za 24 sata osigurao sigurnosnu provjeru, jer raniji izvještaji SIPA-e i sigurnosno-obavještajnih agencija o povezanosti ministra sigurnosti BiH sa svjetskim kriminalcima formalno pravno nisu imali nikakvo uporište u zakonu BiH, da bi se osujetio dolazak takvog čovjeka na čelo ministarstva sigurnosti BiH. Neobično je, da neposredno podređeni ministru Radončiću, a to je Zubac radi sigurnosnu provjeru nadređenog Radončića. Zaprepašćujući je dolazak na čelu SIPA-e Gorana Zupca protiv kojeg su njegove kolege Srbi iz Centra javne bezbjednosti (CJB) Trebinje 2005.godine podnijeli krivičnu prijavu sarajevskom kantonalno tužilaštvo za ratni zločin nad Bošnjacima, a da niko prethodno nije istražio sadržaj prijave. Umjesto da je bezbjednosno-obavještajni sistem prethodno provjerio sve izvještaje policijskih i sigurnosnih agencija protiv Fahrudina Radončića i Gorana Zupca, oni se bez ikakvih potpunih provjera postavljaju na ključna mjesta u sigurnosnom aparatu BiH. To su samo dva najeklatantnija primjera neuređenosti zakona u BiH. Umjesto da se svaki potencijalni dužnik istraži do kraja prije dolaska na funkciju ukoliko postoje indicije o njegovoj eventualnoj kriminalnoj ili drugim nedozvoljenim radnjama, a pogotovo u slučajevima kada se radi o policijskim izvještajima ili pak prijavama, ističu iz IFINES-a.
AMERIČKA POMOĆ U BORBI PROTIV MAFIJE
Međunarodni institut IFIMES smatra, da predstavnici EU, OHR-a, PIC-a, ali i predstavnici američke administracije u BiH treba hitno da zaustave djelovanje policijske države u BiH i zloupotrebu bezbjednosno-obavještajnih institucija. Navedeni predstavnici treba da se uključe u istragu o nezakonitom tajnom kontrolisanju telefona novinara i nezavisnih medija u BiH. Takođe, vrlo je važno pružiti podršku Glavnom tužiocu BiH i predsjednici Suda BiH, da se što prije zaustave politički motividane istrage i akcije koje sprovodi političko korumpirani brzbjednosno-obavještajni aparat u BiH.
Bosni i Hercegovini je, prema uzoru Italije poslije 2.svjetskog rata, potrebna snažna pomoć američkih agencija u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije i političko-mafijaških struktura pošto su te strukture dobrim dijelom ovladale institucijama države, entiteta, kantona i opština u BiH tako da su te institucije paralizovane za borbu protiv organiziranog kriminala, korupcije i mafijaških struktura.
Analitičari upozoravaju, da izvještaji koji dolaze od ministarstva bezbjednosti BiH i njima podređenih organa odnosno agencija treba uzimati sa rezervom, jer su napisani kao posljedica unutrašnjih obračuna i pokušaja diskreditacije pojedinaca i organizacija u BiH i zbog toga su vrlo nepouzdani za ozbiljniju operativnu upotrebu unutar BiH ali i u međunarodnoj bezbjednosno-obavještajnoj saradnji. Urušavanje bezbjednosnog sistema jedne države predstavlja uvod u njenu disoluciju, pokazala je dosadašnja praksa drugih država.
