Sve kad se svede možemo biti zadovoljni načinom na koji su naši momci odigrali protiv jedne rukometne velesile, i jednog od glavnih favorita za zlatnu medalju, reprezentacije Španije. 

Borbena igra, zalaganje, ali na kraju vidjeli smo koliko malo treba ekipi kao što je Španija da svaku grešku kazni. 

Dobro otvaranje momaka Zorana Roganovića u duelu sa jednim od favorita. U uvodnim minutima Branko Vujović je bio sjajan, jednostavno nerješiva enigma za Špance. Dobro je u meč ušao i Simić i imali smo kontrolu meča. 

Međutim onda u čudnom sudijskom kriterijumu čak 10 minuta smo imali igrača manje, od čega je Grbović dobio dva  gotovo uzastopno, gdje je pogotovo sporno drugo isključenje (igra nogom). 

Uz to poništen gol Vujovića kod 4:4, zbog faula nad njim, gdje nam je bio prekinut momentum. 

Takve stvari ekipa renomea Španije i te kako umije da iskoristi, i brzo su preokrenuli rezultat a onda došli i do četiri gola prednosti. 

Nakon blagog "grogi" perioda naših momaka, ponovo smo krenuli da se rezultatski vraćamo, preko Sretena Vujovića, pa onda i Branka i Miloša koji je nakon prvog sedmerca promašenog pogodio dva puta. 

Imamo igru, imamo neke promašene zicere, ali nema toga ko bi mogao da kaže da naši momci ne pariraju sjajno jednoj rukometnoj velesili.

U nastavku se razgoropadio na golu Nebojša Simić. Nisu samo to bile odbrane, to su bili odbranjeni ziceri, i uhvatili smo momentum gdje smo sveli prednost na samo jedan gol zaostatka. 

I baš kad se činilo da "imamo" protivnika, Lazović pravi isključenje, i Španija kreće u novu seriju poslije koje nismo više imali priključak.  U posljednja dva minuta, malo je popustio naš pritisak, i Španci dolaze do prednosti od šest golova, i tako rješavaju pitanje pobjednika.

Sljedeću utakmicu igramo sa Iranom, koji je ranije danas slavio protiv Čilea.