Sve je počelo u Matematičkoj gimnaziji, rasadniku talenata rasutih po svijetu. Profesori je pamte kao komunikativnu djevojku koja puno obećava. 

- Bila je to izuzetna generacija. Marina je bila sjajna takmičarka, donijela nam je mnogo medalja i sjajno dijete. Koliko se sjećam, nije stanovala u Beogradu, već je svaki dan putovala iz Šida do škole. Ništa joj nije bilo teško. Voljela je najviše fiziku, ali joj je isto tako dobro išao i moj srpski - priča Vukosava Garabandić, profesorska srpskog jezika u penziji koja je Marini bila razredni starešina. 

Poslije gimnazije počeli su odlasci u Istraživačku stanicu u Petnici, gdje je, prema priči, upoznala Lazara Krstića. U njihovom društvu tada je bio i Milovan Šuvakov, čovjek koga poznajemo kao jednog od dvojice istraživača koji su riješili problem privlačenja tri tijela s kojim se i veliki Njutn mučio! 

Marina se kasnije usavršavala u Nemačkoj, na Humbolt unverzitetu u Berlinu, a zatim u Gracu i Oslu. Doktorski rad pisala je 13 mjeseci, iz kvantne fizike, pod supervizijom dr Karla Jansena. Trenutno je angažovana kao istraživač prestižnog Univerzitet Sautempton u Velikoj Britaniji, sa kolegama koji sarađuju u čuvenom CERN-u. 

U rubrici „vještine i stručnost“ njene zvanične biografije navedene su čak 32 oblasti nauke u kojima je ekspert. 

Da nije bilo slučajne fotografije iz opuštene šetnje gradom, teško da bi javnost skorije saznala za Marinu, bar dok se ne proslavi kao Šuvakov, riješi neki Njutnov problem ili otkrije neki nov zakon kvantne fizike. 

Sam ministar udovoljio je interesovanju javnosti u određenoj mjeri, ali je kasnije stavio granicu. Smatra da je nivo pojavljivanja njegovog privatnog života za sada dovoljan i da je sve ostalo preko mjere i nepotrebno.

 Marina Marinković, po svemu što se moglo zaključiti, takođe ne želi da se dodatno pojavljuje u javnosti, a svi koji je poznaju, a sa kojima je „Blic“ kontaktirao, od kolega u inostranstvu do prijatelja u Srbiji, poštuju njenu želju za privatnošću.