Prije nešto manje od godinu dana mediji su se bavili svađom selektora fudbalske reprezentacijeSrbije, Siniše Mihajlovića, sa kapitenom Branislavom Ivanovićem i njegovim zamenikomAleksandrom Kolarovim. Miha je za bolnih 0:3 protiv Belgije na Marakani, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, okrivio dubl najiskusnijih.
U utorak u Kardifu, zanimljivo, opet 3:0 za goste, ovog puta to smo bili mi, a jedan od junaka pobjede bio je upravo Kolarov, koji je poslije postignutog fenomenalnog gola potrčao ka klupi da podijeli radost prije svega sa selektorom, a onda i sa ostalim saigračima.
Odmah je pritrčao i nasmijani Lazar Marković, ubrzo su se pridružili i drugi. Sve ovo, ne samo radost zbog gola, već i cjelokupno ponašanje, pokazalo je da su svađe ostavljene gdje i pripadaju, u prošlosti, reprezentacija je, uprkos neuspjehu u pokušaju da se plasira u Brazil, stvorila makar pozitivnu atmosferu i vidljivo je da selektor i fudbaleri (bar većina njih) vole kad su zajedno.
Glas fudbalera nikad nije bio presudan kada su birani selektori, pa sigurno neće biti ni ovog puta. Ono što bi trebalo uzeti u obzir je da su “ratne sjekire” uglavnom zakopane, da je državni tim stekao fizionomiju i da imamo talentovanu generaciju koja se već prekalila u duelima sa jakim reprezentacijama poput Belgije i Hrvatske.
Mihajlović je taj tim formirao, imao je hrabrosti da sprovede svoju viziju za koju Srbija uglavnom nije imala strpljenja i definitivno je taj koji najbolje poznaje mogućnosti momaka koji će biti oslonac u budućnosti, bez obzira ko bude selektor.
Jedan primjer od prije više od 20 godina iz našeg fudbala govori da “sječa glava” zbog neuspjeha ne mora da bude pravilo. Ivica Osim doživio je krah u pokušaju da se kvalifikuje sa tadašnjom reprezentacijom Jugoslavije na EP u Njemačkoj 1988. Zadržan je na kormilu reprezentacije, a u Italiji 1990. zamalo da se plasiramo u polufinale, što je najveći rezultat našeg reprezentativnog fudbala pod bilo kojim državnim imenom u protekle tri i po decenije.
Možda i Mihajlović zaslužuje novu priliku, tim prije što je pokazao više hrabrosti nego nekad Osim, u, objektivno, mnogo težoj situaciji.
Izvor: Telegraf