Salićeva je pojasnila da se danas koristi termin poremećaj iz spektra autizma koje karakterišu perzistentni deficiti u sposobosti uspostavljanja i održavanja uzajamne socijalne interakcije i komunikacije, kao i niz ograničenih i ponavljajućih obrazaca ponašanja atipičnih za dob djeteta.

Ona kaže da istraživanja ukazuju na jedan do dva slučaja poremećaja iz spektra autizma na 1.000 osoba, dok veći rizik imaju dječaci u odnosu na djevojčice.

"Kod neke djece simptomi se mogu opaziti već tokom prve godine života, dok se u autizmu regresivnog tipa prvi jasni simptomi ispoljavaju nakon faze urednog ili naizgled urednog razvoja u prvoj i drugoj godini života", navela je Salićeva.

Prema njenim riječima, osobe sa autizmom se međusobno značajno razlikuju, jer neka djeca uopšte ne govore i imaju poteškoće da započnu i održe socijalnu interakciju, dok druga imaju problema u izboru teme za razgovor ili načinu pristupa poznatim i nepoznatim osobama.

Salićeva kaže da autizam nije bolest, nego cjeloživotno stanje, a rana dijagnostika omogućava primjenu tretmana kojima se mogu smanjiti i ublažiti posljedice ovog poremećaja.

"Skrining je najbolje uraditi u periodu od 18 do 30 mjeseci života djeteta i ukoliko rezultati ukazuju na poremećaj iz spektra autizma neophodno je uključivanje drugih specijalista i stručnjaka kao što su neuropedijatar, dječiji psihijatar, ORL specijalista, psiholog, logoped, defektolog, kako bi se obezbijedilo praćenje djeteta, upotpunjavanje dijagnostičkog postupka i uvođenje u sistem rane intervencije", naglasila je Salićeva.

Ona je dodala da svako dijete sa ovim poremećajem ima specifične zahtjeve i potrebno je pronaći najbolji pristup kako bi mu se adekvatno pomoglo da razvije svoje potencijale, kao i da postoji veliki broj tretmana kojima se dijete uči određenim ponašanjima kroz socijalne priče i edukativne metode.

Prema njenim riječima, krajnji cilj tretmana je poboljšanje kvaliteta života, što podrazumijeva podizanje veće samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima, te sveobuhvatnije uključivanje u društvenu zajednicu.

"Važno je da su roditelji u svakodnevnom kontaktu sa stručnjacima kako bi djetetu bila pružena najbolja pomoć i podrška jer se porodica ne može i ne zna sama nositi sa problemima i posljedicama poremećaja", istakla je Salićeva.

Kada je riječ o uključivanju u predškolsku ili školsku ustanovu, Salićeva ističe da je potrebno stvoriti okolinu koja pruža podršku i osjećaj prihvatanja.

"Dijete sa poremećajem iz spektra autizma bolje će napredovati u redovnoj grupi, ali je potrebno osigrati mnogo prilika za druženje sa drugom djecom. Interaktivan odnos, osim što je koristan za dijete sa autizmom, pomaže i ostaloj djeci u formiranju pozitivnih mišljenja i stavova, te razvoju empatije", rekla je Salićeva.

Ona smatra da uključivanje djeteta u redovnu predškolsku ili školsku grupu i roditeljima razvija osjećaj pripadnosti vršnjacima, te tako i sami stiču uvjerenje da dijete dobija iste mogućnosti za razvoj i napredovanje kao i druga djeca.

Izvor:Nezavisne novine