Brzina do deset čvorova, u tjesnacima Kumbor i Verige i manje, distanca od obale 300, odnosno 200 metara, zabrana glisiranja, ali i za kupače nedopustivo preplivavanje sa obale do obale izvan osigurane zone od 50 metara, kao i postavljanje signala na mjestu ronjenja. Bez tih pravila prijete nesreće.

“Imamo motore dva puta po 200 konja na gumenim gliserima i on nije došao tu da ga vozi 14 čvorova, već 100 kilometara na čas”, kaže Gruica Dudić, inspektor sigurnosti plovidbe na moru iz Lučke kapetanije Kotor.

Nikša Miljanić, predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba “Galeb” Tivat, ističe da godinama upozoravaju da se gliserima ne prilazi na 20 metara od obale.

“Kome to nešto znači. Zašto ne mogu da se udalje od obale? Toliko je užasno ako ste u vodi ili pod vodom, i kad vam gliser prolazi iznad vas ili u blizini vas to je da vam se svaka dlaka na tijelu naježi”, kaže Miljanić.

Nema zakona koji reguliše ronjenje.

“Nemamo nikakav propis koji reguliše ronjenje i jedina smo pomorska zemlja koja nema takav propis. Nikad se ne roni sam, uvijek treba da dok jedan roni drugi bude na površini”, objašnjava Veselin Mijalović, direktor Regionalnog ronilačkog centra Bijela.

Dramatično raste broj plovila u zalivu, a ko ih i kako kontroliše?

“Mi imamo Upravu pomorske sigurnosti, međutim ne može se očekivati ni od njih ni od inspekcije da budemo na svakom mjestu u svakom trenutku. Kazne su rigorozne, za pravno lice 1.500 eura plus odgovorno lice je 200 eura. Ove sezone mi ćemo biti potpomognuti i sa dodatnim plovilima”, kazao je Dudić.