Ljimaj je i pred Haškim sudom prije više od tri godine oslobođen optužbi za ratne zločine na Kosovu i Metohiji zbog nedostatka dokaza.
Mješovito sudsko vijeće Euleksovih sudija od dvoje Euleksovih sudija i jednog kosovskog sudije oslobodilo je optužbi i ostale okrivljene u tom predmetu Arbena Krasnićija, Nasera Krasnićija, Nasera Šalju, Nedžmija Krasnićija, Behljulja Ljimaja, Šabana Šalju, Sabita Šalju, Besima Šurdaja i Refkija Mazrekua u tom predmetu.
Takođe, sud je svima ukinuo mjeru javljanja u stanici policije i naložilo je da im se vrate pasoši, saopštio je Euleks.
Sudsko vijeće smatra da su argumenti Tužilaštva u znatnoj mjeri zasnovani na dokazima koje je obezbijedio sada pokojni, svjedok saradnik, Agim Zogaj.
Međutim, njegovo svjedočenje, posebno o identitetu lica za koje je tvrdio da su izvršila krivična djela nisu potkrijepljeni pouzdanim, nezavisnim dokazima i u stvari, nisu dosledni drugim dokazima i u suprotnosti su sa istima, navodi se u saopštenju.
Takođe se dodaje da je sud ocijenio da su u važnom materijalnom pogledu dokazi Zogaja u cjelosti nepouzdani i da bi bilo nesigurno oslanjati se na njih u cilju osuđivanja okrivljenih za krivična djela iz optužnice.
Cijelo obrazloženje presude biće dostavljeno u roku od trideset dana.
Međutim, sudsko vijeće je utvrdilo sledeće činjenice: OVK je 1999. god. upravljala pritvorskim centrom u selu Klečka, prema nekim licima pritvorenim u Klečki bilo je lošeg postupanja, Dragoljub Tanasković, Žarko Filipović, Života Todorović, Dragan Vučetić i Bojan Cvetković nezakonito su ubijeni, a njihova tijela sahranjena na lokaciji KER01 u selu Klečka.
Dalje je utvrđeno da su Veljko Marković i Nebojša Ćuričić nezakonito ubijeni, a njihova tijela sahranjena na lokaciji KEQ01 u selu Klečka.
Arben Avdulji, za koga je Agim Zogaj naveo da je, takođe, ubijen u Klečki, zvanično se vodi kao nestao.
Na ovu presudu tužilac iz Specijalnog tužilaštva Kosova ima pravo da se žali.
Zogajeva izjava, poznata i kao "Dnevnik Agima Zogaja", sadrži ukupno 200 strana u kojoj su opisani događaji u vezi sa logorom u Klečki, uključujući i navode da je Ljimaj lično naredio ubistvo dvojice Srba.
Zogaj je neposredno pred početak suđenja Ljimaju pronađen obješen u jednom parku u Duizburgu u Njemačkoj u noći između 28. i 29. septembra 2011. godine.
Zogaj je u bilješkama, kako je pisao prištinski list "Koha di tore", govorio o prijetnjama i pokušajima ubistva, za koje je optužio nekadašnjeg saborca Ljimaja, dok je tužioca misije Euleks smatrao odgovornim za njegove patnje kao zaštićenog svjedoka.
Bio je pod zaštitom Euleksa dvije godine, od kada se predao vlastima i prihvatio da pod pseudonimom "svjedok iks" govori o zločinima za koje je tvrdio da je počinio Ljimaj i još devetorica optuženih za zločine u Klečkoj.
Ljimaj, poznat po nadimku Čeliku, se na početku suđenja u novembru 2011. godine izjasnio da nije kriv za zločine počinjene u logoru Klečka kod Mališeva.
