Sredinom juna, Portal RTCG je objavio da je Uprava tražila od ponuđača posjedovanje sertifikata koji, prema riječima naših sagovornika ima samo firma - “Milanović”. Naši nezvanični sagovornici su tada ukazivali da postoji sumnja da je uslov postavljen sa namjerom da konkurs “prilagode” upravo toj kompaniji.

Vrijednost nabavke je 3.967.000 eura, vrijednost PDV-a je 833.070 eura. 

U odluci Uprave, donešenoj 26. juna u koju smo imali uvid, piše da je firma iz Srbije ponudu podnijela sa kompanijama: “Fidija” iz Podgorice, “VING” iz Pljevalja i “Kolektor sisteh Sistemi in tehnologije” iz Ljubljane i da su oni najpovoljniji ponuđači.

Naš nezvanični saagovornik kaže da je ovo samo dokaz da je ranije govorio istinu, ukazivao na nepravilnosti, te da je uslov za sertifikat DIN 2304-1, odgovarajući za proces industrijskog vezivanja u oblasti vodoprivrede, bio samo pokriće za, kako on tvrdi, namješten tender. 

“Na tenderima se često daju zajedničke ponude i to nije ništa neobično, ali je frapantno da zahtijevani sertifikat posjeduje samo kompanija “Milanović” i nijedna druga u regionu”, naveo je  izvor blizak Portalu RTCG.

Javni poziv za ovaj posao raspisan je 12. maja, a zatvoren 1. juna ove godine.

“Pomenuti sertifikat izdaje SVV Praha s.r.o. iz Češke a po riječima predstavnika ove institucije do sada su izdali sertifikat samo jednoj kompaniji iz Kragujevca. Ovo je uslov, odnosno jasan signal da izvođač neće biti izabran u tržišnom ambijentu, zbog kog su od ove javne nabavke već odustale ozbiljne kompanije iz Francuske, Grčke i Izraela”, naveo je izvor.

On je ranije poslao i dokaz koji su mu iz SVV Praha s.r.o. iz Češke poslali i koji pokazuje da su sertifikat izdali pomenutoj firmi.

Iz Uprave za kapitalne projekte tada nam nijesu odgovorili na pitanje zašto baš insistiraju na tom standardu, i da li je to samo formalnost ili uslov koji je neophodno ispuniti i zbog čega.

Milorad Mitrović iz NVO Breznica, sredinom juna, komentarisao je za Portal RTCG ovu situaciju i kazao da izgradnja novog postrojenja “Pliješ” uzimajući u obzir značaj javnog vodosnabdijevanja, mora biti po svim standardima koji se primjenjuju u oblasti vodoprivrede naročito u oblasti pijaćih voda.

Došao je do podatka da standard 2304 poseduju četiri turske firme, 21 njemačka firma, sedam poljskih i jedan češka firma.

“Ljudi na jezeru pecaju, kupaju se, voze čamce sa motorima na benzin, odlaze se otpad na obalama, a mi to sve pijemo. Takva voda teško da se može prečistiti da bude ispravna i bezbjedna za građane, ni najsavremenijom tehnologijom. Što se tiče samog sertifikata ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je stavljen kao uslov u javni tender da bi se eventualna konkurencija eliminisala i posao dobio neko ko je blizak naručiocu posla, ali da treba tražiti najveće standarde, mislim da treba”, kazao je ranije Mitrović.

Ipak, i on je bio skeptičan po pitanju tendera.

“Ne bih se iznenadio da je svaki mogući tender namješten”, zaključio je on sredinom juna.