Kada smo siti, masne ćelije ispuštaju hormon leptin u tijelo koji daje instrukcije mozgu da je vrijeme da se prestane sa jelom. Pored toga što smanjuje apetit, taj hormon smanjuje i osjećaj zadovoljstva i uživanja koje dobijamo od hrane, kada pojedemo dovoljno.
Međutim, ishrana bogata šećerom dovodi do toga da puniji ljudi postaju rezistentni na leptin, tj. iako njihovo tijelo proizvodi dovoljno tog hormona, mozak ne reaguje na signale koji govore da smo siti.
Umjesto toga, mozak sve vrijeme panično pretpostavlja da gladujemo i uživanje u hrani je uvijek prisutno, bez obzira koliko smo pojeli i da li smo siti. Zbog toga osjećamo stalnu potrebu za jelom, a profesor Lustig objašnjava da je otpornost na leptin, za koju je zaslužan preterani unos šećera, u korijenu epidemije gojaznosti.
(Izvor:Press.rs)