Prema riječima direktora ovog zavoda Željka Karana, u banjalučkoj DNK laboratoriji testovi na očinstvo se mogu raditi na osnovu sudskog zahtjeva u parničnom ili krivičnom postupku, ali i na privatni zahtjev.

Situacije u kojima se analiza radi na privatni zahtjev su postale sve apsurdnije, pa se u ovu laboratoriju donose četkice za zube djeteta ili pramen kose, a nju posjećuju i bake djece koje sumnjaju da su im sinovi prevareni.

- Dođe svekrva koja sumnja da snaja “švrlja” i pita šta treba da donese da bi se utvrdilo da li je njen sin zaista biološki otac djeteta. Međutim, svekrve uvijek savjetujemo da kao odrasli ljudi sjednu, razgovaraju i tako raščiste situaciju – objasnio je Karan.

Pojasnio je i da rezultati analiza koje se rade u Banjaluci ne odskaču od podataka iz okruženja. U prosjeku 25 do 30 odsto slučajeva, iz takozvane rizične grupe, bude utvrđeno da se ne radi o biološkom ocu djeteta.

Na nalaz se čeka od tri do pet dana, a cijena DNK analize je oko 125 evra po uzorku, odnosno po osobi.