Oba razvoja bi zaista mogla da imaju trajan uticaj na globalnu ekonomiju i međunarodnu bezbjednost. Ali samo "mogla da imaju", jer trenutno ništa ne ukazuje na to da će do toga zaista i doći.
BRICS je skraćenica za države Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, osnovan je 2009. kao BRIK a prvi put proširen 2010 Južnom Afrikom. Od 2024. će se proširiti na još šest zemalja: Argentina iz Latinske Amerike, Etiopija i Egipat iz Afrike a sa Bliskog Istoka dolaze Saudijska Arabija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). To momentalno znači da Južna Afrika i Brazil gube reprezentacionu privilegiju za svoje kontinente. A sem dosadašnjih rivala Kine i Indije, u grupi će biti još dva rivala, Saudijska Arabija i Iran, koje su tek nedavno obnovili diplomatske odnose, ali koje su -uprkos tome- i dalje snažno aktivni politički konkurenti.
Turska iznenađujuće nije među novim članovima
Upada u oči da treći rival u igri za regionalnu dominaciju, Turska, nije među novopečenim zemljama BRICS kao ni Bjelorusija, koju bi Rusija veoma voljela da ugura u BRICS plus. Ni Indonezija nije među novima, što je takođe vrlo upečativo. Gledajući sa aspekta geostrateških interesa: kineski “rukopis” je lako prepoznativ u izboru novih šest država BRICS.
Jer BRICS nije grupa podjednako uticajnih država a to tek neće biti BRICS plus. Ekonomska moć pet ili jedanaest zemalja veoma varira. Kina je daleko ekonomski najjača zemlja sa bruto domaćim proizvodom od skoro 18 biliona dolara. Sa nešto više od 3 bio. slijede Indija, Brazil sa skoro 2, Rusija sa 1,7 i Južna Afrika sa 0,4 milijarde američkih dolara. Drugim riječima, 18 biliona Kine naspram 7 biliona ostale četiri članice. Što se suštinski ne mijenja kada se dodaju ostalih šest članica: Argentina (0,4), Etiopija (0,1), Egipat (0,4) mijenjaju situaciju u grupi jednako malo kao Saudijska Arabija (0,8), Iran (0,3) i UAE (0,4). Kina ostaje ekonomski gigant i dominira u BRICS plus.
Politički gledano je BRICS postao još heterogeniji
Politički, BRICS plus će biti heterogeniji nego što je to već bio sa pet država. Zajedničko im je jedino to što žele da promijene ravnotežu međunarodnog uticaja. Međutim, oni to žele da urade na veoma različite načine. Kinesko rukovodstvo želi da stvori organizaciju koja će podržati uspon Pekinga sa ciljem da Kina postane dominantna svjetska sila, a da pritom ni jedna od članica BRICS ne ograničava njen manevarski prostor. Rusija želi da uspostavi vojni pakt protiv USA, što Kina podržava, ali ne podržavaju Indija i Južna Afrika. Brazil je trenutno, pod vodstvom komunističkog predsjednika Lule na strani protivnika USA, ali to će se promijeniti već na prvim narednim izborima, pa se stoga pozicija ove države ne uzima za ozbiljno.
Većina ostalih zemalja BRICS pokušava da nađe balans odnose sa USA i Kinom, ali to se ne odnosi na Iran, sa kojim se klubu pridružila država koja je javni neprijatelj Sjedinjenih Država. Ili kraće rečeno: BRICS plus je politički ekstremno nejedinstven.
Države članice BRICS su takođe veoma različite što se tiče bezbjednosne politike, ne samo u pogledu sopstvenih vojnih sposobnosti, već i u pogledu različitih izazova bezbjednosne politike kojima su izložene. Najsvježiji primjer je spor između Rusije i Južne Afrike: dok je sigurno obezbjeđivanje žita za sopstveno stanovništvo apsolutni prioritet za Južnu Afriku -što važi i za Egipat i Etiopiju- Rusija upravo u tom životno ključnom segmentu ove tri države direktno ugrožava vodeći rat protiv Ukrajine. Pitanje klimatske politike svaka država BRICS takođe posve drugačije cijeni, jednako kao i opasnost od terorizma ili pitanje regionalne stabilnosti. Zemlje BRICS plus prosto ni po jednom bezbjednosnom i nacionalno prioritetnom pitanju nemaju zajednički stav.
Klub u kom diktature sreću demokratije
Pristupanjem Irana i Saudijske Arabije će postati teže demokratijama Indije i Brazila da oblikuju svoju međunarodnu ulogu kroz BRICS plus. Jer to će uspjeti samo ako se zanemare kršenja ljudskih prava, što je već bilo teško u odnosu na Kinu i Rusiju, ali sada postaje još očiglednije, zato što zemlje BRICS plus nemaju zajednički normativni okvir u kome mogu da se ponašaju i istovremeno imaju veoma različite interese.
I upravo stoga nema nikakvog političkog izazova od strane BRICS za zapadni blok G7, niti će ga biti. Ovako kako je konstruisan BRICS ne može igrati konstruktivnu regulatornu ulogu na internacionalnom planu. Oni će kritikovati Zapad i dati ovoj kritici čujnu međunarodnu pozornicu. Ali već 2024. će se desiti vrlo škašljiva sitacija, zbog održavanja narednog samita BRICS u Rusiji, zemlji koja javno želi da uništi svog susjeda Ukrajinu. „Kredibilitet“ BRICS se od tog momenta može uspostaviti samo pod kišobranom dezinformacija otpornih na perceptivnu analizu ili zatvaranjem najneprozirnijih diplomatskih zavjesa.
BRICS plus stoga neće ni biti stub moći u međunarodnom poretku, jer to mogu samo države, a ne međunarodne organizacije. Zbog asimetrije moći između država članica može doći samo do jačanja kineske pozicije moći, ali to nikako i ni u kom slučaju ne želi Indija. Druge države će takođe nastaviti da intenzivno održavaju odnose sa USA i EU iz ekonomskih i političkih razloga. Ako BRICS plus ne postane kineski moćno-politički poslužaonik, što uz članstvo Indije nikako ne može biti slučaj, ostaće heterogena međunarodna organizacija kojoj je kritika Zapada jedina normativna osnova, jer čim se postavi pitanje kako pa treba da izgleda taj novi međunarodni poredak doći će se do rezultata da se članovi slažu samo o opštim načelima koja se potom naširoko mogu tumačiti kako se kome dopadne.
Ukidanje dolara ni u perspektivi
Što se posebno odnosi na projekat koji se već neko vrijeme priprema: izbacivanje dolara kao međunarodne rezervne valute. Iz razloga politike moći vrlo je razumivo da bi ove države to željele da sprovedu. EU je to već pokušala da uradi, pri tome ne želeći da zamijeni dolar eurom, već da ga dopuni. U Sjedinjenim Državama na to se ipak gledalo kao na konkurenciju, i to s pravom sa njihove tačke gledišta. Rusija je još 2008. predložila da se dolar zamijeni korpom valuta kao odgovor na finansijsku krizu. Razlog je taj što međunarodni značaj dolara ne samo da omogućava USA značajna finansijska sredstva, već se može i ofanzivno koristiti za ostvarivanje političkih i ekonomskih interesa. Sekundarne sankcije imaju veliku težinu samo zbog dolara.
Zbog toga BRICS plus želi više da trguje u lokalnim valutama, jer u ovom momentu ne mogu da stvore valutu sopstvene alijanse. Kina i Indija već trguju sa Rusijom u juanima i rupijama, što funkcioniše sve dok može da se dogovori interno regulisanje cijena i međusobna razmjena. Ali visoki prihodi u indijskoj valuti, koju dobija Moskva od Delhija za svoju naftu, ne pomažu Rusiji ama baš nikako. Indija izvozi u Rusiju manje od desetine vrednosti onoga što odatle uvozi. Prije svega indijski uvoz nafte iz Rusije je porastao nakon ruskog napada na Ukrajinu a ljevica je slavila kao poraz USA to što je plaćen u rupijama a ne dolarima. Međutim, Rusija može malo šta da uradi sa rupijama, pošto je međunarodna potražnja za indijskom valutom niska do nikakva. Za razliku od dolara koji je prihvaćen i tražen svuda. Stoga je trgovina ubrzo prebačena na juan, kinesku valutu, kojim Rusija može bar da kupuje u Kini. Rupije sada leže u milijardama na računima ruskih preduzeća u indijskim bankama. A Indija se oslobađa od nepoželjne kineske valute.
Međutim, Rusija nastavlja da forsira priču o zajedničkoj valuti država BRICS, o kojoj se raspravlja kao R5, jer imana valuta svih pet zemalja BRICS-a počinju sa “r”. Ovaj projekat nije čak ni pomenut u završnoj deklaraciji iz Johannesburga. Pošto je čak i trgovina sopstvenim valutama povezana sa značajnim poteškoćama, tek ideja zajedničke valute djeluje posve iluzorno. A pošto valute zemalja BRICS imaju samo jednu zajedničku karakteristiku, a to je da nijesu baš stabilne, bilo je razgovora o obezbjeđivanju nove valute deponovanjem zlata, što bi iziskivalo ogromna ulaganja u zlato.
Stoga mogućnost da će zemalje BRICS uspeti da stvore zajedničku valutu, kao što su zemlje članice EU stvorile euro, trenutno nije baš realna. Činjenica da Nova Razvojna Banka, kako se BRICS banka zove kao pandan Svjetskoj Banci i koja bi željela da je zamijeni, odobrava svoje kredite u dolarima i eurima, jasan je znak jake pozicije ove dvije valute, uz velika prednost za dolar. A činjenica da je i Banka BRICS bila prisiljena da Moskvu obavijesti da zbog internacionalnih sankcija neće ništa investirati u Rusiju, je priči dala vrlo osebujan karakter.
Ni politički, ni ekonomski ni sopstvenom valutom BRICS neće moći trajno da promijeni sadašnji međunarodni poredak, što je uglavnom posljedica činjenice da na pitanje kako bi budući međunarodni poredak trebalo da izgleda, veoma različito odgovara pet, uskoro jedanaest država članica. Brazil i Južna Afrika teže ka većem uticaju u tom klubu, Indija protivteži Kini, Rusija i Kina hoće da smene USA kao dominantnu silu, pri čemu sama Kina želi da postane jedina dominantna sila, dok Rusija želi da je uopšte prihvate kao svetsku silu. Iz ove heterogenosti i kakofinije ne proizilazi niti može da proizađe nikakva nova regulatorna bezbjednosno-politička moć.
Komentari