Nakon invazije Rusije nad Ukrajinom ekonomije malih zemlja u Evropi postale su direktno pogođene krizom koju je ovaj vojni sukob izazvao. Kao sekundarna posljedica javlja se pad valuta devet država širom Evrope u odnosu na dolar što za posljedicu ima povećanje cijena izvoza.
Čavalić poručuje da rast dolara kao valute ne znači nužno dobro za ekonomiju Sjedinjenih Američkih država jer za posljedicu ima povećanje cijena izvoza iz SAD-a, tako da njihovi proizvodi na globalnom tržištu postaju manje konkurentni.
“Ono što je bitno naglasiti najveću negativnu direktnu posljedicu mi u regionu i ostatak svijeta po pitanju jačanja dolara osjećamo povećanjem cijena nafte i naftnih derivata“, naveo je Čavalić podsjećajući da se trgovina naftom na svjetskoj berzi obavlja u dolarima, a da najveće posljedice povećanja cijena nafte osjećaju obični građani i privrednici.
Poručuje da jačanje dolara ima za posljedicu poskupljenje američkih proizvoda na biznis tržištu.
“Naši privrednici osjećaju posljedice kada kupujući mašine, ili planirajući velike infrastrukturne projekte kroz sistem javnih nabavki moraju izdvojiti i po par desetina miliona dolara za neophodna sredstva za planirane projekte“, pojasnio je Čavalić.
Novinarka Kodex-a podsjetila je da je Ruska invazija protresla svjetsko tržište. Podsjetila je na zajedničke izazove, koji su imali ključni status energetskog tržišta prije dvije godine, gdje je Rusija proizvodila čak 18 posto svjetske nafte i plina. Sada je situacija bitno drugačija, a Janković je zanimalo stav Čavalića na to.
“Energetska moć Rusije se smanjuje, prvenstveno zbog toga što tražeći sekundarna tržišta ne uspijeva da ostvari tržišne cijene“, kazao je Čavalić upozoravajući da će Rusija i u budućnosti biti bitan činilac na globalnom energetskom tržištu podsjećajući na sistem OPEC-a gdje i dalje bitno može uticati na tržišnu cijenu nafte u dogovoru sa Saudiskom Arabijom.
Analitičar dodaje da ipak ulogu Rusije preuzima Kina, podsjećajući da svjetski analitičari govore o sve većoj podjeli na svijetu Kinu i SAD.
“Proces adaptacije ide veoma sporo i teško, a najveću cijenu plaćaju građani EU. Kao vodeća članica koja je pogođena cijenama nafte i sukobom u Ukrajini pojavljuje se Njemačka za koju se sve češće govori da je bolesnik unutar EU“, kazao je Čavalić citirajući list Ekonomist koji kaže “99. je godina vozovi u Njemačkoj ne kasne, 2023. je godina a vozovi kasne“, uz opasku da se i dalje Njemačka ekonomija nije u potpunosti odmakla od zavisnosti o Ruskom gasu.
Janković je podjsetila na podatak da je Njemačka ekonomija oko 130 miliona u gubitku.
Čavalić je naveo da su indirektni troškovi vjerovatno mnogo veći, podsjećajući na dva glavna problema sa kojima se ta ekonomija suočava.
“Dva problema sa kojima će se uskoro susresti i naše države, a sada razara Njemačku ekonomiju jesu manjak radne snage, jer na nivou države fali preko milion radnika u raznim sektorima na godišnjem, a drugi jeste nedostatak energenata“, kazujući da čitava privredna Njemačka, troši koliko ukupno troši Francuska kao država.
Čavalić je naglasio da je potez gašenje nukleranih elektrana u Njemačkoj greška, i da postoje modaliteti da se to ispravi.
Janković je podsjetila da je Rusija izvoz koji je prije sukoba u Ukrajini bio namijenjen Evropi sada preusmjeren ka Kini, Indiji i Turskoj. Nju je zanimalo da li su sankcije imale željeni efekat, i šta je Rusija dobila a šta izgubila.
“Moglo se očekivati da će to ići u tom pravcu, međutim navedene zemlje slove kao pragmatične, tako da Rusija nije dobila željene cijene“, uz opasku da bi Rusija mogla mnogo veće cijene ostvariti na tržištu u Evropi.
“Iako su mnogi analitičari skloni da sankcije ne daju rezultate, Rusija je vrlo pogođena, i zasigurno je slika mnogo drugačija u odnosu na onu koja se predstavlja“, kazao je Čavalić.
Podjsetio je da su Rusi poznat kao “mitološki i tradicionalni narod“ koji će zarad nekih svojih želja i interesovanja biti spreman da čak i ne primi platu ili penziju, ali da misli da njegova država ostvaruje dobit.
Janković je podsjetila da su evropske države u želji da smanje zavisnost od energenta iz Rusije pribjegle upotrebi prirodnog “ukapljenog plina“. Zanimalo je da li se može tako funkcionisati rentabilno.
“Funkcionisati se može rentabilno u kratkom roku, moguće je i u dugom roku uz određene adaptacije, koje se moraju platiti, da li kroz subvencije države ili opterećenjem krajnjeg potrošača. U svemu tome SAD profitiraju prodajući njihov plin, a možda je i to rezultat inflacije“, ističe Čavalić, naglašavajući da se može očekivati globalno jačanje Bliskog istoka na polju energenata sa jedne strane i SAD sa druge strane.
Rusija i Ukrajina su globalno činile 30 odsto svjetskog izvoza. Blokadom luka u Ukrajini cijene žitarica su porasle za preko 35 odsto na globalnom tržištu u odnosu na raniji period. Janković je zanimalo kako se to odnosi na zemlje Evrope s akcentom na zemlje EX-YU.
“Takav odnos morao je imati uticaj i na naše područje. I dalje su i Rusija i Ukrajina veoma bitne na svjetskom tržište iako njihov uticaj na svjetskom nivou pada. Rusija je i dalje bitna na polju energenata Ukrajina na polju hrane. Prvu i najveću cijenu plaćaju zemlje Afrike, posebno sjeverne Afrike jer predstavljaju prve luke za uvoz žitarica iz Ukrajine. Na nivou tih država evidentna je civilizacijska katastrofa za koju najveću odgovornost prevashodno snosi politički estabilišment Rusije“, kazao je Čavalić dodajući da i zemlje Zapadnog Balkana zavise o uvozu hrane.
“Srbija je kao država daleko ispred svih ostalih sa područja Zapadnog Balkana u pogledu proizvodnje hrane, te se može reći da je ona manje pogođena od ostalih zemalja“, pojasnio je Čavalić.
Analitičar je podsjetio na prošlogodišnju krizu sa cijenom suncokretovog ulja, gdje je cijena tog proizvoda skočilo za 100 do 150 odsto od redovne cijene, čiju najveću cijenu plaćaju najosjetljiviji građani.
“Kao i problem sa uljem i problem sa brašnom ponudio je neka alternativna rešenja, a najveću cijenu plaća upravo Ukrajina koja gubi uticaj na globalnom tršitu“, pojašnjava Čavalić.
Janković je podsjetila da je ratom izazvana inflacija natjerala Federalne rezerve u Sjedinjenim Američkim državama kao i druge vodeće centralne banke da povećavaju kamantne stope.
FED je u Americi u proteklih 11 mjeseci podigao referentnu kamatnu stopu za 4,5 procetnih poena u nastojanju da uspori rast cijena, i ponovo se javlja situacija da veliki utiču na male. Janković je zanimalo kako će to uticati na zemlje Evrope i na zemlje Zapadnog Balkana.
“Apsolutno sam siguran da utiče i da će uticati. Očekujem rast kamatnih stopa. Za primjer bih uzeo Crnu Goru koja ne štampa svoj novac, već je vezana za Evropsku centralnu banku i kretanju eura na monetarnom tržištu“, ističe Čavalić.
Dodaje da je rast kamantnih stopa neminovan, poručujući da ga sitmulišu i FED i Evropska centralna banka poručujući da je to školski primjer antiinflatorne mjere.
“Inflacija je kao kada kipi ekonomija, kada je pregrijana previše potrošnje i prevelike cijene. Kako se hladi ista? Rastom kamantnih stopa uz cilj da destimulišete privredu. Navodi se kao primjer kontrolisane recesije uz opasnost da upadnete u stvarnu recesiju“, pojasnio je Čavalić poručujući da ekonomisti smatraju da je lakše izaći iz recesije nego iz inflacije.
“Svjedočimo tome da u posljednje dvije godine imamo te inflatorne šokove, balone, ali ne postoji magična formula izlaska iz inflacije. Inflacija je najkompleksiniji ekonomski problem, i zato se u istoriji ekonomije ne javlja često. Ukoliko posmatrate u posljednjih sto godina češće se javlja recesija nego inflacije“, dodao je Čavalić, poručujući da račun inflacije svi plaćamo, odnosno da smo realno svi siromašniji, iako smo nominalno svi bogatiji.
Po podacima MMF-a svijet je izgubio trilion dolara u proizvodnji. Janković navodi da u odnosu na ostale EX-YU države Crna Gora nema jak proizvodni pogon, već se naša ekonomija zasniva na turizmu. Zanimalo je da Čavalić prokomentariše pomenutu situaciju.
“Izazovi su različiti u odnosu na primjerima BiH i Crne Gore. Za Crnu Goru se može reći da zavisi od turizma, te da se može govori o “oportuitetnom trošku“ odnosu o propuštenim prilikama turista. Umjesto možda primate izbjeglice iz Rusije i Ukrajine za vašu ekonomiju bi bolje bilo da te brojke imate u vidu turista“, kazao je Čavalić.
Uticaj inflacije na ekonomiju Crne Gore
Janković je podsjetila na problem sa kojim se suočavaju sve zemlje Zapadnog Balkana a posebno Crna Gora u tome da domicilno stanovništvo odlazi te da se u kontinuitetu stvara dizbalans u demografiji stanovništva.
Janković je takođe podsjetila da je od početka krize Crna Gora primila 13,5 hiljada Rusa i 11,5 hiljada Ukrajinaca.
“Kada je riječ o Crnoj Gori moje procjene se kreću do par stotina miliona eura. Zašto? Vi ste uvozna ekonomija, zavisni ste od uvoza, a inflacija je ekonomski fenomen koji se uvozi. Cijene finalnih proizvoda i usluga su skuplje za građane Crne Gore, ali i za privrednike jer ukoliko se neko bavi proizvodnjom cijene reproaktivnih materijala i mašina su uvećane, tako da će i finalni domaći proizvod biti skuplji“, ističe Čavalić, naglašavajući da je to najveći ekonomski problem, dodajući da je ekonomija BiH mnogo više pogođena zbog mnogo više izvoznih problema sa kojima se suočavaju privrednici iz te države.
Kada je riječ o Crnoj Gori Čavalić navodi da su poseban problem nafta i naftni energentni, posebno zbog toga što su to neelastični proizvodi, te da su naši građani pokazali da nisu sposobni za brze promjene, odnosno da će “nastaviti da isto troše ali više da plate“.
“Nafta učesvuje u svim transportnim troškovima. Tu cijenu plaćamo ili indirektno ili indirektno. Nafta determiniše transportne troškove koji u krajnjem determinišu finalne troškove. Svjedoci smo rasta finalnih cijena“, jasan je Čavalić, navodeći da su ključni izazovi ove inflacije restruktuiranje ekonomije, odnosno odlazak domaće radne snage i potražnju nove radne snage koja će održavati naše stope ekonomskog rasta i rješavanja problema energenata.
Najavio je da će naredne godine rasti cijene struje i da postoji mogućnost rasta ostalih energenata.
O programu Evropa sad
Janković je podsjetila na najavljeno povećanje struje od sljedeće godine. Tokom ove godine imali smo 11 puta poskupljanje cijena naftnih derivata, osnovnih životnih namirnica... Dodala je da i pored povećanja ličnog dohotka imamo konstantno povećanje osnovnih životnih namirnica.
“Pokazalo se da je vrlo teško planirati bilo kakve ekonomske programe, iako je sam program imao neke određe benefite, kao što su neke progresivne ideje u pogledu doprinosa i zdravstvenog osiguranja, modernizacije fiskalnog sistema i slično. Međutim naše male ekonomije zavise više od globalnih tokova. Mandati ne prate ekonomske cikluse. Bitno je napomenuti da neki ekonomski fenomeni mogu trajati od jedne godine do nekih dužih do 20 godina, dok mandati traju četiri godine“, kazao je Čavalić poručujući da se to nekad poklopi pozitivno a nekad negativno.
Naglašava da na sceni sada imamo globalnu inflaciju, krizu energenata, vojni sukob u Ukrajini, nedostatak radne snage, trend odlaska sa područja Zapadnog Balkana i čitave istočne Evrope.
“Sve su to negativne ekonomske prilike koje determiništu perspektivu crnogorske ekonomije“, jasan je Čavalić.
Poručuje da program Evropa sad nije dao očekivane rezultate zaključujući da nam treba manje “tendecioznih i populističkih“ programa a više programa koji se rade hladne glave, ne robuju dnevnoj politici i ne zavise od političkih koalcija.
“Potrebni su nam automatizovani programi koji će zavisiti najviše od samih crnogorskih institucija, odnosno da li će se oni sami reformisati, biti inkluzivniji i bolje sprovoditi programima i za cilj imati pomoć građanima. To je pitanje čitave naše ekonomije, želimo li da budemo inkluzivni, otvoreni za sve, dati priliku svima da privređuju i zarađuju, ili zatvoriti ekonomiju za političku elitu kroz sistem javnih nabavki, tendera“, kazao je Čavalić, podsjećaju na termin “okupiranih institucija“ u smislu da mala elita profitira a većina nema perspektivu te da ta većina odlučuje napustiti državu obrazloženje da nema vremena za “čekanje drugih vozova“.
TAGOVI:
Komentari