Šafran se bere s tri žiga u sredini svakog cvijeta i moraju se brati ručno. To znači da pola kilograma šafrana može sadržavati čak 75.000 cvjetova. Dodajte tome činjenicu da cvijet cvjeta samo u određenim dijelovima svijeta nekoliko kratkih sedmica u godini i to postaje još složenija operacija.

Jednom ubrane, nevjerovatno su krhke i s njima se mora pažljivo rukovati, što proces uzgoja čini još složenijim i skupljim. Žigovi se zatim pretvaraju u poznatiji oblik isušenog šafrana tako što se rašire na tacne i polako suše na vatri od drvenog uglja. Opet, ovo povećava troškove jer je to dugotrajan proces s kojim se ne može žuriti.

Miješa se s kurkumom

Tržišna stopa za pravi šafran kreće se između 2.000 i 10.000 dolara za pola kilograma (1 pound), tako da nije iznenađujuće da postoji nekoliko krivotvorenih alternativa. Sve od obojene kukuruzne svile do cvijeća od šafranike, vlakana cvekle i običnih starih crvenih komadića papira kroz istoriju se predstavljalo kao šafran, dok se mljeveni šafran često miješa s kurkumom, korom ili paprikom – što je samo po sebi zanimljiv začin, jer iznenađujuće malo ljudi zna od čega se pravi paprika.

Ključ autentičnog, visokokvalitetnog šafrana je u njegovoj aromi, što znači da se drži visokih standarda tokom proizvodnog procesa, a lošiji žigovi neće dospjeti u konačni začin. Ni tu aromu nije lako održavati, tako da šafran ima kratak rok trajanja i mora se pravilno skladištiti, piše IFLScience.

Dakle, da li je vrijedno toga? Na kraju svega toga, najskuplji začin na svijetu izlazi kao prilično svestran i impresivan biljni proizvod.

Tražen je u kulinarstvu zbog svog blago slatkog, zemljanog okusa koji daje izrazitu aromu i ukus hrani. Takođe može učiniti da hrana izgleda bolje tako što će je obojati u zlatnu boju i nešto je što ćete vidjeti u jelima od riže poput birijanija, kao i u određenim desertima.