U tekstu pod naslovom „Državi će biti dozvoljeno da kupuje privatne medije: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić želi totalnu medijsku moć“, navodi se da kritičari ukazuju na to da vlast ima strategiju da marginalizuje nezavisne medije ili da ih potpuno ućutka.

List podsjeća da je Vučić kao mlad ministar informisanja pod Slobodanom Miloševićem, dozvolio da se izriču novčane kazne novinarima koji kritikuju vlast devedesetih, kao i da se oduzumaju dozvole nezavisnim emiterima. Iako je to kasnije opisivao kao mladalački grijeh, malo se toga promijenilo u Vučićevom stavu, ocjenjuje se u tekstu.

NZZ piše da od kada je Vučić postao najmoćniji čovjek u zemlji, najprije kao šef vlade, a od 2017. i kao predsjednik, „uticaj države na medijski pejzaž je u stalnom porastu“. Uz podatak da se zemlja nalazi na 91. mestu po indeksu slobode medija Reportera bez granica, u tekstu se konstatuje da su od kandidata za ulazak u EU – jedino Albanija i Turska, koja je dosta iza, prošle gore.

Telekom igra centralnu ulogu

Vladini oponenti, ali i medijski stručnjaci strahuju da će sada biti postavljeni temelji za još veću kontrolu protoka informacija, navodi se. Razlog za to je, kako se ukazuje u tekstu, revizija dva medijska zakona koje je usvojila skupština u Beogradu u četvrtak.

Kako ističe NZZ, odredba o preuzimanju privatnih medija od strane države je posebno kontroverzna. Ne samo da je ovo u suprotnosti sa Medijskom strategijom usvojenom 2020. godine, takođe je u suprotnosti sa standardima EU, navodi list i dodaje da je to sada, pod određenim uslovima, dozvoljeno da se događa u budućnosti. Sve se to prije svega tiče djelatnosti Telekoma Srbija, piše švajcarski list.

U tekstu se dalje navodi da je posljednjih godina ova telekomunikaciona kompanija, većinski u državnom vlasništvu, kupila nekoliko privatnih kablovskih mreža, koje od tada više ne nude kanale United grupe, među kojima su, kako se dodaje u tekstu, i N1 i Nova, dvije najvažnije tv stanice koje se kritički odnose prema vlasti, kao i dnevni list Danas.

U tekstu švajcarskog lista navodi se da je Telekom Srbije takođe stekao sopstvene dozvole za emitovanje programa preko podružnica, kao što su one za lokalne servise Euronews-a i Bloomberg-a, a zajedno su napravili Adria Media Group sa biznismenom bliskim Vučiću. Kako se u tekstu dodaje, najveća medijska grupa u regionu posjeduje više od deset tabloidnih novina, časopisa i TV stanica.

Već jaka dominacija

„Ovi poslovi su ranije prikrivani putem komplikovanih korporativnih konstrukcija“, kaže za NZZ medijski naučnik Marko Milosavljević, profesor Univerziteta u Ljubljani. Sada, kako je ocijenio, kurs državne ekspanzije može se nastaviti sasvim otvoreno. Istine radi, pojašnjava list, prijedlog je nešto izmijenjen i to – neposredno prije glasanja.

Međutim, Milosavljević kaže da je i u prošlosti vlada takođe pronalazila načine da preusmeri javna sredstva u kompanije koje su povezane sa državom, bez da se zvanično tako nešto objavljivalo.

Prema rečima profesora medija, dugoročni cilj je da se sa tržišta istisnu provajderi koji kritikuju vladu ili da se marginalizuju. Prema rečima stručnjaka, nema drugog obrazloženja za odluke kakve su kupovinu regionalnog prava na emitovanje Premijer lige za 100 miliona evra po sezoni. Ranijih godina, kako se dodaje u tekstu, televizije United grupe prenosile su ovu ligu za samo delić ove cene.

Milosavljeć kaže za NZZ da zapravo Vučiću nije potrebna ovakva strategija širenja. Uostalom, provladino pokrivanje već dominira i javnim radijom i privatnim televizijskim stanicama širom zemlje. To, kako se navodi, pokazuje studija izborne kampanje 2017. godine – prema kojoj je i tada dominantna privatna stanica Pink izveštavala 267 puta češće o Vučiću nego o svim njegovim protivkandidatima zajedno.

Mediji kao sredstvo održavanja na vlasti

Medijska politika nije zanemarena tema u Srbiji; ona pokreće ljude, navodi NZZ. Demokratska opozicija to vidi kao važan instrument vladavine Vučića. Uostalom, podsjeća se u tekstu, Viktor Orban u Mađarskoj i Redžep Tajip Erdogan takođe su mnogo uložili u svoju medijsku dominaciju. U Poljskoj je, s druge strane, postojanje opozicicionih emitera širom zemlje, vjerovatno doprinijelo uspjehu vladajuće stranke u promjeni vlasti, uprkos sličnim strategijama u toj zemlji.

U tekstu se navodi i da su medijske teme igrale ulogu u svim velikim demonstracijama u Srbiji posljednjih godina, uključujući i posljednje proteste „Srbija protiv nasilja“ i šetnje koje se redovno održavaju od dva masovna ubistva u maju. Oni su evoluirali od demonstracija zbog saosjećanja i užasnutosti, do onih koji izražavaju mnogo šire nezadovoljstvo postojećim stanjem.

Fokus je posebno na dvije radikalne, bulevarske televizije koje, prema mišljenju kritičara, svojim programima doprinose tome da se nasilje „normalizuje“, a da se odvlači pažnja od pritužbi građana, navodi list.

Teoretičari medija govore o takvim slučajevima kao o „narkotičnoj disfunkciji“ informacija, navodi se u tekstu. Kritikovan je i državni regulatorni organ, koji nikada nije preduzeo mjere protiv provladinih emitera uprkos brojnim pritužbama na eklatantno kršenje medijske etike, navodi NZZ.

Veoma glasni tabloidi

Zapravo, u Srbiji naslovi tabloida igraju izuzetno veliku ulogu – i na televizijama i u štampi, oslanjajući se na najvrsniji infotejment i raspirivanje jednostranog raspoloženja u korist vlasti, navodi NZZ.

Već neko vrijeme nevladina organizacija CRTA je objavljivala kompilaciju naslovnih strana svakog jutra, ističući na taj način narative koji su kontrolisani odozgo, dodaje list. Na primjer, to je postalo vidljivo nedavno nakon oružanog napada na policijsku patrolu na sjeveru Kosova, kada su napadači gotovo jednoglasno predstavljeni kao mučenici, navodi se u tekstu švajcarskog lista.

U tekstu NZZ stoji i da su dan prije skupštinskog glasanja, CRTA i druge civilne organizacije pokrenule peticiju protiv novih medijskih zakona, kao i da je za samo nekoliko sati prikupljeno je više od 7.000 potpisa.

Postoji velika zabrinutost, konstatuje se u tekstu, da će se sada nezavisni glasovi još teže čuti u Srbiji.

Izvor: Standard