Istraživanje je pokazalo da su oni koji su radili fizički zahtijevan posao između 33 i 65 godine imali 72 odsto veći rizik od demencije i MCI u sedamdesetim nego ljudi koji su radili kancelarijski posao, prenio je Dejli Mejl. Pod fizički zahtijevnim poslovima ne podrazumijeva se samo "kopanje", već svi koji uključuju stalno penjanje, podizanje, održavanje ravnoteže, hodanje i saginjanje. Iako nije jasno šta je presudno za povećani rizik, autori studije su zaključili da fizički napor koji zahtijevaju ti poslovi predstavlja stres za tijelo i um. Veći fizički zahtjevi, a nedovoljno vremena za odmor i oporavak, mogu dovesti do "istrošenosti" tijela i uma, što bi moglo zajedno da pogorša kogniciju. Pored toga, zanimanja o kojima se govori često uključuju duge periode stajanja, fizički rad, stres, veći rizik od sagorijevanja i težak raspored, uz nezgodno radno vrijeme. Ove vrste poslova takođe mogu dovesti osobu u veću opasnost od gubitka sluha i izloženosti zagađenju, što takođe negativno utiče na kogniciju.

Naravno, ovu povezanost treba uzeti s rezervom, jer se pojedinci koji rade naporne poslove razlikuju u genetici, socioekonomskom statusu. Naučnici sugerišu da su ljudi sa fizički zahtjevnijim poslovima možda na startu imali niže kognitivne sposobnosti, što je moglo da utiče na njihovo školovanje i mogućnosti zapošljavanja.

Uvjerljivo objašnjenje za povećani rizik, navodi se, jeste da je veće fizičko angažovanje kasnije u odraslom dobu bilo povezano sa manjim hipokampusom i lošijim performansama pamćenja. Hipokampus je dio mozga odgovoran za pamćenje i učenje, a pokazalo se da ljudi koji rade na zahtjevnim poslovima imaju lošije rezultate na kognitivnim testovima kasnije u životu.

S druge strane, poslovi koji traže manje fizičke aktivnosti uglavnom imaju pauze, prilagodljiviji raspored i uključuju zanimanja kao što su inženjering ili podučavanje, što može biti kognitivno stimulativno i dovesti do boljeg kognitivnog razvoja tokom vremena, prenosi nova.rs.

Dok su prethodne studije o profesionalnoj fizičkoj aktivnosti i demenciji bile ograničene i usredsređene na poslove koje su ispitanici radili pred sam odlazak u penziju, ova studija prikuplja više podataka posmatrajući fizičku aktivnost na poslu tokom dužeg dijela odraslog života.

Dr Vegard Skirbek, autor studije i profesor Populacionog i porodičnog zdravlja u Columbia Public Health, rekao je da njihovi nalazi proširuju one iz prethodnih studija uključivanjem perspektive životnog toka u istraživanje o profesionalnoj fizičkoj aktivnosti i kognitivnim oštećenjima. "Dok su se prethodne studije uglavnom fokusirale na samo jedno zanimanje, mi uključujemo raspon u periodu od 33 do 65 godina da bismo dali širu sliku istorije poslova ispitanika i kako se ona odnose na rizik od kognitivnog oštećenja u kasnijoj odrasloj dobi", istakao je on.

Istraživači su analizirali podatke iz jedne od najvećih svjetskih populacijskih studija o demenciji, studije HUNT4 70+, koja je sabrala podatke o odraslima u Norveškoj od 2017. do 2019. godine. Obuhvatila je 7.005 ljudi starosti od 33 do 65 godina i procijenila povezanost rizika od demencije kada su imali 70 i više godina. Devedeset dvije osobe u studiji imale su kliničku dijagnozu demencije, a kod 2.407 dijagnostifikovana je MCI. Studija, kako kažu, ukazuje na važnost razvoja strategija za ljude na fizički zahtijevnim poslovima koje mogu spriječiti kognitivna oštećenja kasnije u životu. Ipak, rezultati ove studije u suprotnosti su sa drugom nedavnom studijom koja je pokazala suprotno – da se rizik od demencije zapravo povećava među odraslima koji provode više od 10 sati dnevno baveći se sedentarnim ponašanjem.

Inače, Studija koju su sproveli Norveški nacionalni centar za starenje i zdravlje i Columbia Mailman School of Public Health i Butler Columbia Aging Center, objavljena je u The Lancet Regional Health – Europe.