Zakon se teoretski može odnositi i na bilo kojeg bivšeg predsjednika i na članove njegove porodice.

Po tekstu novog zakona, Lukašenko i kada ode sa vlasti, "ne može da odgovara za radnje počinjene u vezi sa vršenjem njegovih predsjedničkih ovlašćenja".

Zakonom se značajno pooštravaju uslovi za predsjedničke kandidate i onemogućava izbor opozicionih lidera koji su posljednjih godina izbjegli u susjedne zemlje, pošto po novom pravo da se kandiduju na izborima imaju samo državljani Bjelorusije koji su stalno boravili u zemlji najmanje 20 godina i nikada nijesu imali boravišnu dozvolu u drugoj zemlji.

Zakon takođe nalaže da će predsjedniku i članovima njegove porodice biti obezbijeđena doživotna zaštita države, medicinska njega, životno i zdravstveno osiguranje, a nakon ostavke, predsjednik bi takođe postao doživotni član gornjeg doma bjeloruskog parlamenta.

Liderka opozicije Svetlana Cihanovskaja, koja je pobjegla u susjednu Litvaniju 2020. godine, rekla je da je novi zakon Lukašenkov odgovor na njegov "strah od neizbježne budućnosti", sugerišući da Lukašenko mora da brine šta će mu se dogoditi kada ode sa vlasti.

Očito je da je cilj novog zakona dalje jačanje Lukašenkove vlasti i eliminisanje potencijalnih protivkandidata na sljedećim predsjedničkim izborima koji bi trebalo da budu 2025. godine.

Poslije predsjedničkih izbora 2020. godine na kojima je Lukašenko tvrdio da je pobijedio, a Zapad ih osudio kao pokradene, u Bjelorusiji su izbili masovni protesti tokom kojih su vlasti zatočile preko 35.000 ljudi.

Lukašenkov režim je bio optužen da je umiješan u ilegalno prebacivanje djece iz gradova u Ukrajini pod ruskom okupacijom u Bjelorusiju.