Ekipa Al Jazeere istražila što se krije iza želje za napuštanjem zemlje, ali i kakva su iskustva onih koji su se na taj korak i odlučili.

Miroslav Dubovečak je 43-godišnji specijalista ginekologije i akušerstva u sisačkoj bolnici. Medicinu je završio 1995. godine. Dva puta je imao priliku da ode u inostranstvo - prvi put po završetku fakulteta, a prošle godine poziv je stigao iz klinike u Štutgartu.

"Ponudili su mi šest hiljada eura, za normalnu radnu satnicu, bruto plate. Kad odbijete poreze ostane vam četiri, četiri i po hiljade eura, koji vam ostanu za satnicu od 160 sati, dakle tamo se poštuje evropska direktiva o 40-satnom radnoj nedjelji“, kaže Dubovečak.

Iako je ponuda, kako kaže, vrlo primamljiva, i dalje misli da, poput drugih njegovih kolega, ima perspektivu u Hrvatskoj. "Naš sistem je kompatibilan, naši rezultati u medicini su kompatibilni s rezultatima ljekara u Evropi", naglašava Dubovečak.

Među hrvatskim specijalistima koji su ipak odlučili da odu u inostranstvo je hirurg Drago Popović. Upravo je iz sisačke bolnice 2004. godine otišao u Australiju. Kaže kako nije zažalio. Danas zarađuje deset puta više nego u Hrvatskoj, javlja reporter Al Jazeere Ivan Čorkalo.

"Plata je nemoguća, život je nemoguć u Hrvatskoj, ali u principu tko je iskusan u Hrvatskoj i ko nauči posao u Hrvatskoj, nikad nema problema. Moja bolnica je vrlo srećna dok sam ja tu i spremni su platiti koliko god moraju da bih ja ostao tu u Australiji. U Australiji, u grupu 10 do 15 posto najbolje plaćenih, ulaze ljekari i naravno hirurzi", svjedoči Popović.

Prema procjenama Liječničke komore, Hrvatskoj nedostaje više od 4.500 ljekara. Istovremeno, mnogi žele otići. U komori su primili više od 200 zahtjeva za izdavanje certifikata potrebnih za zapošljavanje u inostranstvu.

Čak 36 ljekara, upozoravaju sindikalisti, Hrvatsku je napustilo prošli mjesec.

"Njemačka daje jako dobre uslove, ali plata nije tako dobra kao u Švedskoj. I Velika Britanija daje jako dobru platu ljekarima, oni imaju malo drugačiji sistem, morate postati član njihove ljekarske komore. Proces je dugotrajan, ali naše diplome priznaju i vrlo cijene naše stručnjake", objašnjava Miroslav Dubovečak.

Dok razmišlja da li da ode iz Hrvatske, Miroslav kaže da ostaje predan svom poslu. Ne žali što je odabrao biti ljekar, iako smatra da država ne vrednuje adekvatno ovu profesiju.