Životna ispovjest Titove udovice sadrži veliki broj detalja koji mijenjaju sliku o istorijskim okolnostima u SFRJ u drugoj polovini XX vijeka. Autor otkriva da je originalna ideja o Pokretu nesvrstanih bila zapravo Jovankina, da Indira Gandi nije htjela da dođe na Titovu sahranu ako državni vrh ne pusti da joj prisustvuje njegova udovica, kako je poznati vojni general isključio grijanje u Jovankinoj kući, a njoj poslao pismo u kojem joj “šalje tople pozdrave”... Jokanović kaže da nije lako zadobio povjerenje svoje sagovornice jer je decenijama trpjela različite pritiske društva u kojem je odlučila da nastavi život.

„Jovanka Broz me poznaje još od 1974, kada je u Puli gledala film “Užička republika”. U zimu 2005. čuo sam kako Jovanka bez ikakvog razloga praktično trpi život bez dokumenata, zdravstvene knjižice u kući bez grijanja i ponudio sam joj pomoć“, kaže Jokanović.

On napominje da se tek na njegov nagovor Rasim Ljajić pozabavio uslovima u kojima je živjela, ostavljana od svih, nekadašnja prva dama socijalističke Jugoslavije. Jokanović se založio da se uslovi stanovanja učine makar prihvatljivim i tako zadobio njeno povjerenje. Jedino što je Titova udovica tražila prije nego što su počeli rad na knjizi bilo je da njenu životnu ispovjest prenese bez intervencija.

„Neke njene bilješke su ukradene i kazala mi je da bi voljela da kroz moju knjigu ostavi svoju istinu generacijama koje će doći iza nas. Radi vjerodostojnosti knjige sav materijal objavljen u njoj imam snimljen u diktafonu. Kada je pogledala tekst, intervenisala je u dvije rečenice i kazala mi da sam jedini čovjek koji je nije prevario u životu“, objasnio je Jokanović.