Po završetku posjete Burnsa našoj zemlji, Dodik je objavio kako je riječ o "ozbiljnom čovjeku" čiji stavovi su "ohrabrujući." Ipak, sav fokus bio je na drugom dijelu njegove poruke.

"Republika Srpska nikada nije osporavala suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim sporazumom, a secesija nikada nije bila naša politika", naveo je tada Dodik.

Međutim, samo nekoliko dana poslije, tačnije u nedjelju, priča se vratila na prijašnje stanje. Dodik je u Stričićima kod Banje Luke ponovo pričao o secesiji.

"Ako nam dirnete imovinu i ako vam padne na pamet da ste, možda jaki i da ste odlučili da imovina pripada BiH, RS će donijeti odluku o samostalnosti", rekao je predsjednik bh. entiteta, uz komentar da "BiH neće spasiti ni CIA" u tom slučaju.

Naravno, nakon više od 20 godina na političkoj sceni, od Dodika rijetko šta može iznenaditi. On je poznat po čestim promjenama stavova u samo nekoliko dana, a Dodik s početka političke karijere je dijametralno suprotan današnjem.

Ipak, ova situacija neodoljivo podsjeća na retoriku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Nekada radikal, a danas "naprednjak", Vučić ima širok dijapazon stavova koji se, kao što je to slučaj i kod Dodika, često mijenjaju, ali ono što se provlači kroz njegove mandate na mjestima premijera i predsjednika susjedne države je mijenjanje priče u zavisnosti od toga ko je publika.

Kada Vučić priča pred domaćom publikom, stavovi su mu mnogo radikalniji, a ne libi se i od priče koja podsjeća na vrijeme kada je bio desna ruka Vojislava Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci.

Međutim, kada se auditorij iz Beograda, Novog Sada ili Niša prebaci u Brisel, Pariz ili Washington, priča se u potpunosti mijenja. Vučić je tada odmjereniji i zauzima progresivne stavove po brojim pitanjima, poput članstva u Evropskoj uniji ili odnosa sa liderima zapadnih zemalja, koji "preko noći" postaju veliki prijatelji Srbije.

Važno je istaći i da to ne vrijedi samo za sastanke s liderima, već i na medije. Najbolji primjer Vučićevih "fluidnih" stavova u odnosu na državu odakle medij dolazi došao je početkom oktobra prethodne godine.

Samo sedmicu nakon što je u Banjskoj, mjestu na sjeveru Kosova, došlo do napada grupe Srba okupljene oko Milana Radoičića na kosovsku policiju, Vučić je imao intervju na CNN-u.

Tada je predsjednik Srbije govorio o pravnoj državi i da će Radoičić odgovarati za ono što je urađeno na sjeveru Kosova.

Međutim, samo nekoliko sati kasnije, Vučić je došao u emisiju Čirilica na Happy televiziji, gdje je Radoičića opisao kao "srpskog patriotu" koji se bori za "prava srpskog naroda na Kosovu."

Dodik se često hvali o fantastičnom odnosu kojeg ima s Vučićem, a sada se čini da se počeo koristiti njegovim taktikama.

Kao što je to slučaj s Vučićem, Dodik ima dvije priče koje zavise od publike. Ako Evropi i svijetu treba dokazati da se s njim može razgovarati i da treba ostati na vlasti, Dodik će jasno reći da od secesije nema ništa i da on podržava BiH.

Kada treba otići po glasove od stanovništva u RS-u, koji u nedostatku realnog ekonomskog progresa skoro pa i zavise od ideja koje propagira populisitčka politika u ovom entitetu, Dodik će se odmah "prešaltati" na priču o nezavisnosti i odbrani srpskog naroda.

Naravno, iza obje priče i Dodika i Vučića stoji politički interes, znajući da im od naroda trebaju glasovi, a od stranaca podrška, bilo kroz finansije ili kroz retoriku. Ipak, pitanje je do kada će jedna od ove dvije interesne grupe shvatiti o čemu se radi i svoju podršku dati nekom drugom.

Izvor:Klix.ba